Američke diplomate utvrdile su da su srpski, hrvatski i bosanski jezik zapravo dijalekti jednog jezika.
Još u septembru 2009. godine Ured glavnog inspektora američkog Državnog sekreterijata poslalo je dokument Odjelu za ljudske resurse i Institutu za službu vanjskih poslova pod nazivom "Balkanska jezična problematika", piše Jutarnji.hr.
U dokumentu Harold W. Geisel, tada zamjenik glavnog inspektora, izvijestio je o posjeti američkim ambasadama u BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji kada su čuli od "službenika službe vanjskih poslova i menadžera u ambasadama zabrinutosti vezane uz praksu Sekretarijata da tretira bosanski, hrvatski i srpski kao tri zasebna jezika".
Tri regionalne varijante srpsko-hrvatskog jezika
Službenici su izvijestili inspektora da je zapravo riječ o "dijalektima jednog jezika" i zaključili kako bi bilo dobro kada bi Sekretarijat prihvati taj stav i tretirao srpski, bosanski i hrvatski kao jedan, odnosno kao tri regionalne varijante srpsko-hrvatskog jezika.
Tumačeći svoju odluku, inspektori navode da su jezici povezani s državama nakon raspada Jugoslavije.
"Uprkos novim imenima, ove regionalne varijante ostaju lingvistički bazično iste s neznatnim varijacijama, uključujući korištenje ćirilice u srpskom”, navodi se u dokumentu.
Te se varijacije, smatraju američki inspektori, mogu lako razumjeti uz kratkotrajne vježbe konverzacije. Inspektor je stoga zaključio kako je nepotrebno da službenik koji se već obučio za, primjerice, hrvatski jezik, ako iz Zagreba ide u Sarajevo, mora proći cijeli kurs bosanskog kao da je riječ o novom jeziku.
Ured inspektora se poziva i na presedane u dva prijašnja mišljenja koja utvrđuju da bi "bosanski, hrvatski, srpskohrvatski i srpski trebali biti grupirani zajedno i tretirani kao jedinstven jezik u cilju utvrđivanja podobnosti za plaćanje poticanja za učenje jezika".
Štednja na prvom mjestu
Konačno, zaključuje se u dokumentu, "svi veći američki univerziteti s dobro ustrojenim programima slavenskih jezika, uključujući Havard i UCLA-u, tretiraju ova tri dijalekta kao jedan jezik".
Inspektori smatraju da bi uvođenjem jednog jezika Sekretarijat uštedio, a uz to i "obuka bi postala uspješnija kad ne bi bila 'balkanizirana', i to bi moglo pomoći kreiranju kadra regionalnih eksperata jezične kvalifikacije te bi istovremeno pružalo opipljiv dokaz američke podrške za jačanje saradnje među narodima bivše Jugoslavije".
U dokumentu Harold W. Geisel, tada zamjenik glavnog inspektora, izvijestio je o posjeti američkim ambasadama u BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji kada su čuli od "službenika službe vanjskih poslova i menadžera u ambasadama zabrinutosti vezane uz praksu Sekretarijata da tretira bosanski, hrvatski i srpski kao tri zasebna jezika".
Tri regionalne varijante srpsko-hrvatskog jezika
Službenici su izvijestili inspektora da je zapravo riječ o "dijalektima jednog jezika" i zaključili kako bi bilo dobro kada bi Sekretarijat prihvati taj stav i tretirao srpski, bosanski i hrvatski kao jedan, odnosno kao tri regionalne varijante srpsko-hrvatskog jezika.
Tumačeći svoju odluku, inspektori navode da su jezici povezani s državama nakon raspada Jugoslavije.
"Uprkos novim imenima, ove regionalne varijante ostaju lingvistički bazično iste s neznatnim varijacijama, uključujući korištenje ćirilice u srpskom”, navodi se u dokumentu.
Te se varijacije, smatraju američki inspektori, mogu lako razumjeti uz kratkotrajne vježbe konverzacije. Inspektor je stoga zaključio kako je nepotrebno da službenik koji se već obučio za, primjerice, hrvatski jezik, ako iz Zagreba ide u Sarajevo, mora proći cijeli kurs bosanskog kao da je riječ o novom jeziku.
Ured inspektora se poziva i na presedane u dva prijašnja mišljenja koja utvrđuju da bi "bosanski, hrvatski, srpskohrvatski i srpski trebali biti grupirani zajedno i tretirani kao jedinstven jezik u cilju utvrđivanja podobnosti za plaćanje poticanja za učenje jezika".
Štednja na prvom mjestu
Konačno, zaključuje se u dokumentu, "svi veći američki univerziteti s dobro ustrojenim programima slavenskih jezika, uključujući Havard i UCLA-u, tretiraju ova tri dijalekta kao jedan jezik".
Inspektori smatraju da bi uvođenjem jednog jezika Sekretarijat uštedio, a uz to i "obuka bi postala uspješnija kad ne bi bila 'balkanizirana', i to bi moglo pomoći kreiranju kadra regionalnih eksperata jezične kvalifikacije te bi istovremeno pružalo opipljiv dokaz američke podrške za jačanje saradnje među narodima bivše Jugoslavije".
preuzeto sa sajta Jutarnji List
Постови
