Znam da Si gorda, kršna Mostarka kojoj samo hrabri prići mogu.Em Si lijepa,em Si pametna.
Ali Si skrhana.Pišem Ti da te ohrabrim Emina.Ni meni nije lako.Obasut sam svakojakim čudima,koja na ljude i ljudsko ne sliče.
Sve su to jeftine kineske maske moja Emina.
Nekako smo u bezvazdušnom prostoru i Ti i ja.Svašta imamo jedno drugom reći,a ne zborimo, samo se gledamo,a ni za gledanje snage nemamo.Tako Ti je to moja Emina, znam da je tako pa sam se osmjelio, da Ti pišem s nadom da ćemo doživjeti u zdravlju i veselju šetnju cijelim Mostarom, kad upeče Mostarski zvizdan...a ja ću pokušati kao Aleksa da Ti čitam Hajnea, i sve liričare ovoga svijeta, jer Ti si žena lirike.
Nekako smo u bezvazdušnom prostoru i Ti i ja.Svašta imamo jedno drugom reći,a ne zborimo, samo se gledamo,a ni za gledanje snage nemamo.Tako Ti je to moja Emina, znam da je tako pa sam se osmjelio, da Ti pišem s nadom da ćemo doživjeti u zdravlju i veselju šetnju cijelim Mostarom, kad upeče Mostarski zvizdan...a ja ću pokušati kao Aleksa da Ti čitam Hajnea, i sve liričare ovoga svijeta, jer Ti si žena lirike.
Patim Emina, ne zato što Si mi miljama daleko zbog svega što nismo htjeli,već zbog ljubavi, one istinske, ne one u kojoj žive oni koji ne poznaju Mostar.
Mostar se voli posebnim srcem, pa i Ti Emina. I Tebi se ne prilazi bilo kako,vec kao današnjim tobož Ekselencijama.
A Ti si prirodna Ekselencija.U Tebi je gen, koji razrađuješ i postaješ tako daleko, a tako blizu.
I to je Tvoja ljepota Emina.
Neću pisati u ovom pismu o onima i onome šta su Ti radili...
Nadživjela si ih.
A Ti si prirodna Ekselencija.U Tebi je gen, koji razrađuješ i postaješ tako daleko, a tako blizu.
I to je Tvoja ljepota Emina.
Neću pisati u ovom pismu o onima i onome šta su Ti radili...
Nadživjela si ih.
I sjetih se moga Jovana, koji je kao baš Tebi ostavio u amanet one riječi vezane za oprost sebi i drugima.
Emina, Ti si oprostila Sebi zato sto postojiš...da budem jasniji- zato što nisi u hladnoj i virovitoj Neretvi tražila izlaz, a drugima Si oprostila samim tim što ih volis i piješ piće s njima, čak se i raduješ Mostarskom sevdahu s njima...
Emina, Ti si oprostila Sebi zato sto postojiš...da budem jasniji- zato što nisi u hladnoj i virovitoj Neretvi tražila izlaz, a drugima Si oprostila samim tim što ih volis i piješ piće s njima, čak se i raduješ Mostarskom sevdahu s njima...
Doduše, nisu svi gađali Tvoj orman sa prelijepim haljinama, naprotiv! Neki su i sa ove strane čuvali sebe od sebe. Zbog Tebe, Emina.
I sačuvali su Te...
I sačuvali su Te...
U Trebinju se sprema prelijepa kiša. Čitam Hajnea, sjećam se Đordana Bruna, cjelivam neku čudnu alergiju, i pitam se zašto još uvijek samo u pismu imam hrabrosti da Ti porušim da si lijepa, pametna i da toliko nedostaje kahva ona sa ogromnom džezvom da uz nju pričamo, pričamo i pričamo...
Stradalnici smo Emina. Ti od nekih navodno mojih i njima bliskih, što se sada šepure Rondoom umjesto Tebe prekrasne, a ja zato što sam samo fizički na strani koja te stalno ugrožava.
Stradalnici smo Emina. Ti od nekih navodno mojih i njima bliskih, što se sada šepure Rondoom umjesto Tebe prekrasne, a ja zato što sam samo fizički na strani koja te stalno ugrožava.
Moje Trebinje nije moje, a kada bude moje- sve će biti drugačije.
Tvoj Mostar, nije tvoj Mostar,a kada bude- neću Ti više pisati, već ću biti toliko hrabar da usred Starog Mosta kažem ti glasno i jasno- EMINA VOLIM TE SA SVOM TVOJOM TUGOM, PATNJOM, ISTINOM- E BAŠ TAKVU VOLIM TE !!!
Blažo Stevović
četvrtak 17.2.2011.godine.
Trebinje
Blažo Stevović
četvrtak 17.2.2011.godine.
Trebinje
Постови
