UPOZNALI SE TOKOM GADAFIJEVOG STUDIRANJA U JUGOSLAVIJI: Ko je Mostarka Safiya Farkash, supruga Moamera el Gadafija?
Četvrtak | 24.02.2011.
DEPO PORTAL je prije više od dva mjeseca objavio priču o supruzi libijskog predsjednika - Safiyi Farkash Gadafi, porijeklom Hrvatici, a zapravo rođenoj Mostarki Sofiji Farkaš, unuci Ivana Farkaša, nekadašnjeg austrijskog školskog okružnog nadzornika u Mostaru. U svjetlu aktuelnih zbivanja u Libiji i zloglasnog libijskog predsjednika, ovu priču prenosimo ponovo
Na fotografiji: Džemal Bijedić, Sofija Farkaš (druga s lijeva), Josip Broz i Moamer el Gadafi
Farkaševi su iz Petrinje
Pradjed Safiye Farkach Gadafi je Ivan Farkaš, nekadašnji školski okružni nadzornik u Mostaru, koji je u vrijeme austro-ugarske uprave doselio u Mostar. Farkaš je rođen u Petrinji 1858. godine. Tokom radnog vijeka službovao je u Beču, Novoj Kapeli, Novoj Gradišci a od 1880. godine živio je i radio u Mostaru, gdje je i umro 1902. godine.
Farkaševi su iz Petrinje
Pradjed Safiye Farkach Gadafi je Ivan Farkaš, nekadašnji školski okružni nadzornik u Mostaru, koji je u vrijeme austro-ugarske uprave doselio u Mostar. Farkaš je rođen u Petrinji 1858. godine. Tokom radnog vijeka službovao je u Beču, Novoj Kapeli, Novoj Gradišci a od 1880. godine živio je i radio u Mostaru, gdje je i umro 1902. godine.
Pradjed Gadafijeve supruge ogledao se i kao pisac. U Bosanskom pedagoškom časopisu, neumorno je, s ciljem opravdavanja tadašnje austrijske probošnjačke politike u obrazovanju, objavljivao znanstvene radove, surađujući određeno vrijeme i sa Vatroslavom Jagićem.
Iz toga razdoblja i danas je dostupan Farkašev «Prinos naučanju psihologije».
Sudeći prema određenim povijesnim izvorima Ivan Farkaš je ostao upamćen i po polemikama sa tadašnjim mostarskim biskupom fra Paškalom Buconjićem, ravnateljem širokobriješke gimnazije fra Didakom Buntićem, ali i sa vođom srpske kulturne zajednice u Mostaru Aleksom Šantićem. Ove polemike vođene su po pitanju obrazovanja, odnosno austrijskog pokušaja negiranja hrvatskog i srpskog imena na prostorima BiH, na račun razvoja bošnjačke odnosno „zemaljske“ nacionalne ideje, kako se tada govorilo.
Gadafijevi kontaki s jugoslavenskim tajnim službama
Ovdašnjoj javnosti skoro je nepoznat podatak da je današnji libijski predsjednikMoamer el Gadafi koncem šezdesetih godina prošloga stoljeća, u sklopu projekta razmjene studenata, boravio na višegodišnjem školovanju u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Iz toga razdoblja i danas je dostupan Farkašev «Prinos naučanju psihologije».
Sudeći prema određenim povijesnim izvorima Ivan Farkaš je ostao upamćen i po polemikama sa tadašnjim mostarskim biskupom fra Paškalom Buconjićem, ravnateljem širokobriješke gimnazije fra Didakom Buntićem, ali i sa vođom srpske kulturne zajednice u Mostaru Aleksom Šantićem. Ove polemike vođene su po pitanju obrazovanja, odnosno austrijskog pokušaja negiranja hrvatskog i srpskog imena na prostorima BiH, na račun razvoja bošnjačke odnosno „zemaljske“ nacionalne ideje, kako se tada govorilo.
Gadafijevi kontaki s jugoslavenskim tajnim službama
Ovdašnjoj javnosti skoro je nepoznat podatak da je današnji libijski predsjednikMoamer el Gadafi koncem šezdesetih godina prošloga stoljeća, u sklopu projekta razmjene studenata, boravio na višegodišnjem školovanju u nekadašnjoj Jugoslaviji.
 |
Tokom boravka u Mostaru, koji je bio jedno od njegovih tadašnjih odredišta, gdje je pohađao nastavu na tadašnjoj „Vazduhoplovnoj akademiji JNA“, Gadafi je upoznao svoju sadašnju suprugu Sofiju Farkaš, u to vrijeme jednu od viđenijih Mostarki |
Tokom boravka u Mostaru, koji je bio jedno od njegovih tadašnjih odredišta, gdje je pohađao nastavu na tadašnjoj „Vazduhoplovnoj akademiji JNA“, Gadafi je upoznao svoju sadašnju suprugu Sofiju Farkaš, u to vrijeme jednu od viđenijih Mostarki.
Naravno, boravak niti jednog stranog studenta u Titovoj Jugoslaviji nije mogao proći nezapaženo. Svaki od njih bio je predmetom obrade Titovih tajnih službi. Civilne UDBE, vojno-protuobavještajnog KOS-a, te SID-a - koji je djelovao u sastavu tadašnjeg „Saveznog sekretarijata za inostrane poslove“, odnosno jugoslavenskog ministarstva vanjskih poslova.
Postoje dokazi o osobnom poznanstvu nekolicine danas umirovljenih hrvatskih generala pridošlih iz JNA, inače Mesićevihštićenika, i libijskog vođe, koje su začete tokom Gadafijevog školovanja u nekadašnjoj Jugoslaviji, a nastavljene tokom kasnijih godina.
Međutim, čini se da je ključnu ulogu u slučaju Gadafi, ipak, imao Budimir Lončar, nekad visokopozicionirani djelatnik SID-a i dugogodišnji prvi čovjek jugoslavenske diplomacije. Određeni izvori iz tog vremena kazuju da osobno poznanstvo između Moamera el Gadafija i Budimira Lončara seže još iz razdoblja kada je današnji libijski suveren boravio na školovanju u Jugoslaviji.
Sudeći prema političkoj, vojnoj i gospodarskoj saradnji između Libije i Jugoslavije, zabilježenoj nakon Gadafijevog dolaska na vlast, dolazi se do zaključka kako je kontakt između Gadafija i jugoslavenskog SID-a bio i te kako intenzivan kroz čitavo to razdoblje.
Međutim, nije poznato da li su CIA i MI6 podržavali te kontakte, ili su Lončarove aktivnosti vođene isključivo u suradnji sa KGB-om. Bolji poznavatelji tadašnjih prilika tvrde da su tadašnje jugoslavensko-libijske aktivnosti bile javna tajna u diplomatskom svijetu, te kako su korist od Lončarovih diplomatsko-špijunskih aktivnosti imale sve vodeće tajne službe uključene u hladnoratovske sukobe niskog intenziteta.
Suradnja Gadafi-Lončar se nastavlja i dalje
Prije nekoliko mjeseci u domaću je javnost dospjela informacija kako je Libija najveći pojedinačni dioničar talijanskog UniCredita, banke koja je prije desetak godina pod vrlo čudnim okolnostima kupila i Zagrebačku banku. Do pune ekspanzije razvoja libijsko-hrvatskih odnosa, ipak, došlo je u vrijeme dva predsjednička mandata Stjepana Mesića i njegovog vanjskopolitičkog savjetnika Budimira Lončara, kada je Hrvatska, doslovce, zamijenila nekadašnju Jugoslaviju u svijetu „nesvrstanih“.
Neki inozemni, ali i domaći, mediji posljednjih su nekoliko godina pisali o poslovnim aktivnostima Libije i obitelji Gadafi u turizmu. Posebno u Italiji i Hrvatskoj. Isto tako, neka su sredstva javnog priopćavanja pisala o poslovima izvoza vode i još nekih hrvatskih proizvoda u Libiju, iz čega nije bio nikakav problem prepoznati rukopis Budimira Lončara i Stjepana Mesića.
Nedavni posjet Ive Josipovića Libiji dade naslutiti kako se iste aktivnosti i dalje nastavljaju. Saradnja nekadašnjeg jugoslavenskog SID-a, utjelovljenog u Budimiru Lončaru, i nekadašnjeg pitomca JNA Moamera el Gadafija, očito se i dalje nastavlja. S tom razlikom što se te aktivnosti danas upakirane u „šarenu lažu“ hrvatsko-libijske gospodarske saradnje.
Postoje dokazi o osobnom poznanstvu nekolicine danas umirovljenih hrvatskih generala pridošlih iz JNA, inače Mesićevihštićenika, i libijskog vođe, koje su začete tokom Gadafijevog školovanja u nekadašnjoj Jugoslaviji, a nastavljene tokom kasnijih godina.
Međutim, čini se da je ključnu ulogu u slučaju Gadafi, ipak, imao Budimir Lončar, nekad visokopozicionirani djelatnik SID-a i dugogodišnji prvi čovjek jugoslavenske diplomacije. Određeni izvori iz tog vremena kazuju da osobno poznanstvo između Moamera el Gadafija i Budimira Lončara seže još iz razdoblja kada je današnji libijski suveren boravio na školovanju u Jugoslaviji.
Sudeći prema političkoj, vojnoj i gospodarskoj saradnji između Libije i Jugoslavije, zabilježenoj nakon Gadafijevog dolaska na vlast, dolazi se do zaključka kako je kontakt između Gadafija i jugoslavenskog SID-a bio i te kako intenzivan kroz čitavo to razdoblje.
Međutim, nije poznato da li su CIA i MI6 podržavali te kontakte, ili su Lončarove aktivnosti vođene isključivo u suradnji sa KGB-om. Bolji poznavatelji tadašnjih prilika tvrde da su tadašnje jugoslavensko-libijske aktivnosti bile javna tajna u diplomatskom svijetu, te kako su korist od Lončarovih diplomatsko-špijunskih aktivnosti imale sve vodeće tajne službe uključene u hladnoratovske sukobe niskog intenziteta.
Suradnja Gadafi-Lončar se nastavlja i dalje
Prije nekoliko mjeseci u domaću je javnost dospjela informacija kako je Libija najveći pojedinačni dioničar talijanskog UniCredita, banke koja je prije desetak godina pod vrlo čudnim okolnostima kupila i Zagrebačku banku. Do pune ekspanzije razvoja libijsko-hrvatskih odnosa, ipak, došlo je u vrijeme dva predsjednička mandata Stjepana Mesića i njegovog vanjskopolitičkog savjetnika Budimira Lončara, kada je Hrvatska, doslovce, zamijenila nekadašnju Jugoslaviju u svijetu „nesvrstanih“.
Neki inozemni, ali i domaći, mediji posljednjih su nekoliko godina pisali o poslovnim aktivnostima Libije i obitelji Gadafi u turizmu. Posebno u Italiji i Hrvatskoj. Isto tako, neka su sredstva javnog priopćavanja pisala o poslovima izvoza vode i još nekih hrvatskih proizvoda u Libiju, iz čega nije bio nikakav problem prepoznati rukopis Budimira Lončara i Stjepana Mesića.
Nedavni posjet Ive Josipovića Libiji dade naslutiti kako se iste aktivnosti i dalje nastavljaju. Saradnja nekadašnjeg jugoslavenskog SID-a, utjelovljenog u Budimiru Lončaru, i nekadašnjeg pitomca JNA Moamera el Gadafija, očito se i dalje nastavlja. S tom razlikom što se te aktivnosti danas upakirane u „šarenu lažu“ hrvatsko-libijske gospodarske saradnje.
sa sajta Depo preuzeo Radovića sokak
najnovije vijesti pogledajte OVDE
Постови
