*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Šemsudin Serdarević, a objavljen je u dijelovima u periodu od septembra 1996. do januara 1997. godine.Tokom 1912. godine naš grad je dobio nekoliko kapitalnih objekata. Početkom te godine Mujaga Komadina je osnovao Konvikt u Brankovcu, kod zgrade Mitropolije. U adaptaciju je utrošeno 80 hiljada kruna i već 1. septembra tu je primljeno 40 djece iz siromašnih porodica, kako bi se lakše školovali u medresi, gimnaziji i trgovačkoj akademiji. Nažalost, Konvikt je zatvoren samo dvije godine po otvaranju zbog izbijanja (Prvog svjetskog) rata 1914. godine. Ova ustanova bila je jedina ovakve vrste u Hercegovini, a kroz njeno otvaranje vidimo koliko je Mujaga znao cijeniti obrazovanje mladih ljudi.
Iz teksta sačuvane diplome saznajemo podatke o još jednom objektu, darovanom od strane Mujage. Diplomu je predala delegacija Vakufskog povjerenstva u Mostaru, a sastavio ju je u stihovima na turskom jeziku Hamza ef. Puzić, čuveni epigrafičar Mostara. Ona glasi: “Divne li Božije upute date Agi koji je izdašno velikodušan. Mustafaga Komadina je ovog časa učinio veliko dobročinstvo. Na zemljištu hadži Balina vakufa u Brankovcu, sagradio je za žensku djecu poseban svijetao mekteb. Mostaru je sve do danas bio potreban jedan ovakav mekteb. Neka je hvala Agi za njegov besprimjeran trud. Svi članovi Vakufskog odbora izrazili su u ime stanovnika Njemu zahvalnost i da od Boga bude nagrađen”.
Ovaj mekteb se nalazio u Brankovcu kod nekadašnje džamije, na samom raskršću ulica Brkićeve i Braće Čišića. Počeo je sa radom od 1912. godine, a zgrada je kasnije služila u razne svrhe.
Najveće zasluge što se na Luci sagradio još jedan gradski most pripadaju Mujagi Komadini. Izgradnja ovog mosta započela je u proljeće 1912. godine, a radovi su završeni maja naredne godine. Vijeće grada je donijelo odluku da se ovom objektu da ime Mujage Komadine, jer je bio glavni incijator za njegovo pravljenje u to vrijeme. Postojala je i tabla sa imenom mosta, ali je 1918. godine skinuta, pri čemu je most preimenovan u “Most Vojvode Stepe”.
“Gradska elektrana Franje Josipa u Mostaru” sagrađena je, takođe, 1912. godine. Grad je tada dobio 630 žarulja koje su zamijenile fenjere. Svečano otvaranje pritiskom na dugme izvršio je Mujaga Komadina.
Opštinski sud u Cernici je bio Mujagino vlasništvo koje je kasnije prodao sinovima Riste Šaina. Objekat je građen 1906. godine.
Komadina je začetnik ideje o izgradnji javnog kupatila, po uzoru na slično u Budimpešti. Gradili su ga radnici “Romanije”, po projektu Miroslava Lose iz Mostara. Na svečanom otvaranju 3. juna 1914. godine Mujaga je održao kratki govor, rekavši: “Narode, evo Bane (Banje) za one koji imaju para. Za one koji nemaju - eno Neretve.” U to vrijeme mostarska Banja bila je najmodernije javno kupatilo na Balkanu.
Most na Carini (1916.-1917.) pravljen je, isto tako, za vrijeme Mujagine uprave gradom.
Svoj doprinos imao je u izgradnji još nekoliko zgrada, kao što su: Viša djevojačka škola, zvana “Kalhana” iz 1903. godine, Vojna komanda, arhitekte Josipa Vancaša iz 1898. godine, trospratnica u kojoj je bila gvožđarija kompanjona Dokić-Bilić-Peško u blizini Suhodoline, privatna rezidencija u Stefanijinom šetalištu, itd. U Gornjoj Drežnici sagradio je džamiju sa kamenom munarom. Razmišljao je o izgradnji pozorišne zgrade, dovođenju vode iz Bune, kao i o izgradnji još jednog mosta preko Neretve od Tepe do Baščina. Projekat mosta je bio gotov i na njemu se lijepo vidi zamisao da se na širokim trotoarima naprave mali dućani, što je djelovalo vrlo atraktivno. Ipak, previše toga je sebi dao u zadatak. Vremena je bilo sve manje. Starost se približavala, a damar nije jenjavao.
Od unuka Mujage Komadine, gospodina Mustafe Brace Komadine, saznajemo neke pojedinosti vezane za mezar najuspješnijeg gradonačelnika u istoriji Mostara. Mezar se nalazi u haremu Lakišića džamije na Korzou. Po smrti Mujaginoj 5. maja 1925. godine, bilo je prijedloga da se pokopa u parku na Musali, gdje je inače, bio glavni gradski trg. Međutim, njegovi sinovi Asim, Ahmed, Salih, Edhem, Šefkija i Hivzija nisu se složili sa tim prijedlogom i insistirali su da to bude mjesto u Lakišića haremu oko istoimene džamije, iz prostog razloga što je u ovoj džamiji Mujaga redovno išao na klanjanje namaza i što je poslije obreda volio tu sjediti. U stvari, kroz taj harem je prolazio jedan mali đeriz Radobolje, uz koji bi se odmarao sa svojim prijateljima. To je bilo njegovo intimno mjesto. Ispoštovana je porodična želja i zaista je tu pokopan. Spomenik je rađen od aranđelovačkog kamena, a izvođač je bio privatni poduzetnik iz Sarajeva.
U dijelu Lakišića harema oko džamije samo su sašuvana četiri stara nišana. Godine 1935. izvršena je ekshumacija jednog dijela mezarova, tako da su ostali bašluci sa natpisima Abdulaha iz 1862. godine, hadži Omer-age Kalajdžića iz 1896. godine, hadži Omer ef. sina Ali-bega Lakišića iz 1899. godine i Saliha, sina Šehovića, bez datuma. Prema tome, najmlađi spomenik je Mujagin i potiče iz 1925. godine. Uzglavni nišan sa završetkom u obliku fesa nosi natpis na turskom jeziku: “On (misli se na Allaha) jeste vječan. Mostarski gradonačelnik Komadina Mustafa-aga, sin Omerov. Za njegovu dušu prouči Fatihu. Godina njegova rođenja je 1256. (hidžretska, odnosno 1840. godina), a godina smrti 11. ševala 1344. (5. maj 1925.)”.
Na suprotnom podnožnom nišanu okrenutom ka istoku je tekst na bosanskohercegovačkom jeziku u latinici: “Mujaga Komadina, načelnik grada Mostara 1840.-1925.”
Oko spomenika su postavljeni debeli lanci na deset stubova.
Pored uže porodice, mezar redovno održava izvjesni gospodin Novo, u znak pijeteta prema ovom dobrotvoru. Prilikom granatiranja Lakišića džamije u prošlim ratovima od 1992. do 1995. godine, spomenik je oštećen, ali ne u većoj mjeri.
Bilo bi dobro pokrenuti incijativu da se odštampa zbornik radova o životu i djelu Mujage Komadine, Mostarca koji je sve svoje potencijale stavio u službu prosperiteta našega grada. Mostar je u vrijeme njegovog upravljanja prilično harmonično zakoračio u evropske tokove.
Постови
