Jednoga dana vladar jednog od kraljevstava pozvao je sebi najboljeg skulptora u kraljevstvu i predočio mu zadatak. Zatražio je od njega da izvaje od čistog zlata tri jednake statue ljudskog obličja i svaka da bude visoka po tačno jedan pedalj. Ali morale su da se razlikuju u samo jednoj stvari. Tajnu su trebali znati samo njih dvojica i niko drugi.
Nakon izvjesnog vremena statue su bile izvajane i kada je došao rođendan vladara susjednog kraljevstva, one su mu bile poslane kao rođendanski poklon.
“Dragi Susjede,
Čestitam Vam rođendan i šaljem Vam ovaj prigodan poklon. Iako na prvi pogled sve tri figure izgledaju apsolutno identične, među njima se krije suštinska razlika i jedna od njih tri je dragocjenija od ostale dvije. Kada otkrijete koja je to, Javite mi se…”
Čim je pročitao ceduljicu, slavljenik je započeo da pažljivo razgleda svaku od zlatnih figurica, no ubrzo je uvidio je da se nisu razlikovale apsolutno ni po čemu.
Nedugo zatim naredio je svojim podanicima da ih izvagaju na najpreciznijoj vagi u kraljevstvu, no ni to nije urodilo plodom. Ispostavilo se da su sve jednako teške.U dvorcu su se skupili svi skulptori tog kraljevstva i svaki od njih je pažljivo razgledao i izučavao male zlatne figure, ali nijedan nije uspio da otkrije nikakvu razliku među njima.
Dani su se nizali, kralj je bivao sve očajniji što ne može da odgonetne zagonetku. Više nije bio u kraljevstvu nijedan čovjek koji nije čuo za zlatne statue, no i pored toga niko nije uspio da pronađe rješenje.
Sve dok se jednog dana nije čulo za nekog mladića koji je prije tog poklona bio osuđen i bačen u tamnicu zbog drskosti i neposlušnosti. Mladić je navodno znao odgovor. I pošto mu nije ostalo ništa drugo, kralj je dao da se mladić pozove u dvorac i pregleda statue, nadajući se pritom da bi on zaista mogao riješiti zagonetku.
Doveli su ga pred kralja, dali mu statue i ostavili ga da ih razgleda.Poslije dugog izučavanja, mladić je progovorio: “Vaše Veličanstvo, ove statue imaju u sebi skrivene poruke.” Zainteresovan, kralj mu je dao znak rukom da nastavi. Mladić je potom zatražio komad tanke žice, gurnuo je u uvo prve statue, a žica je izašla na drugo uvo. “Gospodaru, neki ljudi čuju nešto na jedno uvo i puste da izađe na drugo. Vaš prijatelj ovim želi da Vam saopšti da ne treba da budete u društvu takvih ljudi.
Zatim uze drugu statuu i isto gurnu tanku žicu u uvo, a ona ovaj put izađe na usta statue. “Ovom statuom Vaš prijatelj Vam želi dati do znanja da postoje ljudi koji nešto čuju i odmah zatim to svima razglase. Ne biste trebali da se sprijateljite sa takvim ljudima, jer se u njih ne možete pouzdati.”
I sad su svi sa velikom pažnjom gledali kad je mladić uzeo u ruke treću statuu. Gurnuo je tanku žicu kroz uvo, ali ona nije nigdje izašla! “Moj gospodaru, ova statua predstavlja one ljude koji kad nešto čuju čuvaju to samo za sebe. Poruka ove statue je da su ovakvi ljudi dragocjeni prijatelji i vrijedni životni saputnici. Vaš prijatelj Vam je ustvari poklonio ovu statuu.”
Kralj pozva svog glasnika i naredi mu da se zahvali svom susjedu na genijalnom poklonu, a mladića pusti na slobodu.
Постови
