Četrnaestog februara će neko slaviti Valentinovo, dan zaljubljenih, a samo rijetki srećnici će slaviti Valentinovo uz Dan oslobođenja svog grada. Danas, kad povampireni duh fašizma, paradoksalno - kao bauk kruži Evropom (baš u Marksovom duhu), postalo je pitanje kućnog odgoja svrstati se na stranu antifašizma. Mnogi danas namjerno ili slučajno brkaju pojmove antifašizma i komunizma, izjednačavajući Marksove učenike sa Hitlerom i njegovim sljedbenicima. Svako normalan će jednako osuditi Hitlera i Musolinija, kao i Staljina i Pola Pota, za zločine prema narodima, no antifašizam je žila kucavica karaktera svakog normalnog čovjeka...ili bi barem to trebao biti.
Uh, sunce mu poljubim, izbjegnite ratne priče ko je bio pod kojom zastavom. Na sve tri strane je bilo normalnih, regrutovanih ljudi koji su samo radili ono što im se kaže; i silovatelja, zvijeri, koljača i fašista.
Od silnih fantastičnih istorijskih ličnosti kod Srba, poput prosvjetitelja Vuka Karadžića do boraca protiv zavojevača, kakav je bio car Lazar ili vojvoda Stepa Stepanović, današnji mrzitelji svega što nije srpsko, kliču Dimitriju Ljotiću i Draži Mihailoviću?
Niko ne piše grafite „živio Ljudevit Gaj“, niti nosi majicu Matije Gupca. Sve je manje onih koji ponosno drže Titovu sliku...ne! Bitan je Ante Pavelić.
A i smrznem se, kad vidim kakvu mržnju sije takozvana „bosanska desnica“ na svom sajtu posvećenom Handžar diviziji. Eh, pubertetlije, izgleda da je uzrok vaših frustracija - upravo ta ista „desnica“ i njeno često korišćenje. Pokušajte šaku odmoriti i naći djevojku. O, bosanska desnico, znači li vam išta slavno ime Ali-paše Rizvanbegovića???
Svi oni su, svako na svoj način i u datom istorijskom kontekstu, utrli puteve prema rodoljublju. Utrli svijetle puteve, koje je antifašizam asfaltirao. Ako nam je već nametnut status „bratskih naroda“, onda ćete, dragi moji jedni, drugi, treći - ipak morati prihvatiti neminovnost komšiluka a.k.a. susjedstva. Nema vam ni makac iz ove ruinirane zgrade pod imenom Balkan. Žalim slučaj. Stoga se ponašajte normalno i tjerajte fašističke bubašvabe iz sopstvene zgrade, jer neće napraviti štetu samo u komšijinom stanu, već i u vašem.
Dezinfekcija balkanske zgrade od fašizma je jako bitan korak za budućnost te iste zgrade.
Ako je BiH bila Jugoslavija u malom, onda je Mostar sigurno bio BiH u malom. Danas, na Dan oslobođenja Mostara, ponosni smo na svoje djedove, koji nam donesoše blagostanje u sljedećih 45 godina, a stidimo se očeva svojih koji, vođeni propagandom, pomogoše poniženje u posljednjih 20. I oni sami se sebe stide. Zato smo mi tu, da ne dozvolimo da nas zavedu kao generaciju prije nas. Tu smo da slijedimo već utrte i asfaltirane puteve, koji su doduše obrasli mahovinom istorije, ali neka nas to ne pokoleba.
Jer, oslobođenjem Mostara, nastupio je period mira. Period slobode. Period u kojem je ljubav procvjetala kao behar po baščama mostarskim. Ljubav pokreće svijet. Mržnja ga koči svojim krstovima kukastim. Za svaku Mostarku i za svakog Mostarca zaljubljenog u svoj grad, čestitam mu oba praznika, koji se prožimaju.
Volite se ljudi. Oslobodite se mržnje. Vaše oslobođenje od mržnje biće najveći dar Sv. Valentinu za dan zaljubljenih. Vratimo period mira, blagostanja i slobode. Prvo u naša srca a zatim dalje po cijelom gradu.
A pošto ljubav pokreće svijet i pošto je danas Dan zaljubljenih i Dan oslobođenja Mostara, mogu samo da vam poručim:
Sretan nam dan oslobođenja zaljubljenog Mostara!!!!
preuzeto sa portala "Nova Sloboda"
Постови
