ŽELJKO KOPANJA/SNSD ME OPTUŽIO DA SAM AMERIČKI ŠPIJUN: Milorad Dodik navija za Srbiju, a ja za Bosnu i Hercegovinu
Srijeda | 23.02.2011.
Sinoć je Željko Kopanja, medijski vlasnik svega u manjem BiH entitetu, malo bogobojažljivo, rekao Srpskoj i njenoj djeci kako je optužen od strane SNSD-a da je američki špijun. Ovo je dakako najteža optužba i ljaga koja može da padne na nekog u Srpskoj od strane Dodika i klike. Optužba je pala na poslednjoj sjednici SNSD-a.
Piše: Dragan Bursać 6uka
Kako bi zainteresovao gledalište, saopštio je kako su Amerikanci uložili 2,5 miliona KM u ,,Nezavisne novine“ i ,,Glas Srpske“, čiji je vlasnik.
Dakako, pored očiju i ušiju, čovjek mora imati i malo mozga da bi shvatio Kopanju.
Naravno da Željko Kopanja nije nikakav američki špijun i plaćenik. Tačnije, podjednako je američki čovjek kao i Milorad Dodik. Taman toliko.
Sve ovo je, zapravo, bio najobičniji Kopanjin spin.Ovim je sebe prikazao kako žrtvu. U Srpskoj ga napadaju da je američki špiju, a u Federaciji da je velikosrpski nacionalista.
U svakom slučaju, Kopanja nije propustio priliku da objavi puku kako su njegovi pogledi, a time i mediji čiji je vlasnik, izrazito, gotovo ekstremno ljevičarski. Na čitaocima je da povjeruju u ovako opskurnu izjavu. Barem kad je ,,Glas Srpske“ u pitanju.
Kao lokalni novinski magnat, Željko Kopanja je naglasio da su sarajevski mediji više pod uticajem politike nego mediji u Republici Srpskoj. To je donekle i moguće. Jer mediji u Federaciji jesu pod uticajem lokalne politike, ali mediji u Srpskoj, preciznije velika većina, na čelu sa Kopanjinim, su u službi političke vrhuške Milorada Dodika. A, uticaj i služenje su različiti pojmovi.
Žao mi Bakira
,,Žao mi je Bakira Hadžiomerovića. On je žrtva čaršijskih struktura, a nagradio sam ga zato što je bio mlad i perspektivan. Najbolji Novinar je Senad Avdić.“ Otprilike ovako je prvo pero Srpske pojasnilo čitavu ujdurmu, ali i nagradu koju je 2007. uručio uredniku 60 minuta.
Kako reče Kopanja, ne sviđa mu se ,,jezik tabloida“ koji koristi Bakir Hadžiomerović. Naravno, prije nekoliko godina, taj isti, identičan Bakirov jezik mu nije smetao. Požalio se gledaocima Kopanja kako će ova godina biti izuzetno teška i kako nije nimalo jednostavno ,,nahraniti“ 600 gladnih novinarskih, i ne samo novinarskih, usta u ,,Glasu“ i ,,Nezavisnim“. Tek kad smo čuli podatke o broju zaposlenih, postaje jasno zašto je Vlada davala tolike donacije svojim telalima. Treba stvarno nahraniti toliku armiju svojih dobošara. Samo, rade li baš svi u inform-biro sistemu Srpske? Očigledano da ne. Po Kopanjinom mišljenju, biće otkaza u ovoj godini.
Vlasnik ,,Nezavisnih“ nije propustio priliku da kaže narodu da je Boris Dežulović dobio otkaz iz dva razloga. Oba su prilično čudna.
Prvi je poslednja Dežulovićeva kolumna u kojoj navodno pominje Dodikovu familiju. Ne treba pominjati da je riječ o metafori. Znao je to i Kopanja, ali eto, to mu je bio povod. Proziran, ali šta se može.
Drugi razlog je još luđi. Naime, ,,Nezavisne„ nisu mogle da plaćaju Dežuloviću 150 eura po kolumni. Ukoliko je to istina, zaista će pljuštati otkazi u novinama blizankama.
Nastavio je Željko Kopanja da se žali na sveobuhvatnu situaciju u novinskom izdavaštvu. Tiraž je u padu, ali eto, vadi ih broj posjeta portalima. Sa druge strane, i oglašivači su zakazali. Dakle, iz svega se da zaključiti da Vlada pod hitno mora upumpati novce u papirnate mrtvace.
Odbrana Dodikova i posljednji dani
Ljudi su mogli iznova čuti priču o ljubavno-informativnom pismu Miloradu Dodiku. Bio je to jedan lament nad izgubljenim prijateljem. Prijateljem koji, po Kopanji, sluša više mafijaše i tajkune od njega.
U tom tonu, Kopanja je priopćio kako mu nisu potaman niti svi ministri u Vladi, niti svi savjetnici. Zapravo, jedino vjeruje Miloradu Dodiku i Antonu Kasipoviću. Ostali su očigledno ispod crte. Koliko je to stvar Kopanjine paranoje, a koliko zaista ima istine u totalnoj nekompetenciji Dodikove svite, vrijeme će pokazati. Najvjerovatnije, riječ je o kombinaciji ove dvije stvari.
,,Dodik je emotivan i isuviše slab na ljude“, poentirao je Kopanja, pravdajući Miloradove izlive nacionalizma u poslednjih 5 godina. Jednostavno i lakonski. Nije kriv Mile, krive su okolnosti, koje su isprovocirale tu njegovu ,,emotivnu prirodu”, navodi Kopanja.
Ustvari, još uvijek su prijatelji, samo što Dodik navija za Srbiju, a Željko za Bosnu i Hercegovinu. Kako dirljivo!
,,Pomalo sam umoran i sinovi će u budućnosti voditi posao. Ja idem da igram remi.“
Ovako je završio svoje obraćanje narodu Željko Kopanja. Iz ove zadnje dvije rečenice može sa zapravo vidjeti trenutno stanje medijske oligarhije u Srpskoj. Ona je umorna i od same sebe.
Ide da igra remi. .
Dakako, pored očiju i ušiju, čovjek mora imati i malo mozga da bi shvatio Kopanju.
Naravno da Željko Kopanja nije nikakav američki špijun i plaćenik. Tačnije, podjednako je američki čovjek kao i Milorad Dodik. Taman toliko.
Sve ovo je, zapravo, bio najobičniji Kopanjin spin.Ovim je sebe prikazao kako žrtvu. U Srpskoj ga napadaju da je američki špiju, a u Federaciji da je velikosrpski nacionalista.
U svakom slučaju, Kopanja nije propustio priliku da objavi puku kako su njegovi pogledi, a time i mediji čiji je vlasnik, izrazito, gotovo ekstremno ljevičarski. Na čitaocima je da povjeruju u ovako opskurnu izjavu. Barem kad je ,,Glas Srpske“ u pitanju.
Kao lokalni novinski magnat, Željko Kopanja je naglasio da su sarajevski mediji više pod uticajem politike nego mediji u Republici Srpskoj. To je donekle i moguće. Jer mediji u Federaciji jesu pod uticajem lokalne politike, ali mediji u Srpskoj, preciznije velika većina, na čelu sa Kopanjinim, su u službi političke vrhuške Milorada Dodika. A, uticaj i služenje su različiti pojmovi.
Žao mi Bakira
,,Žao mi je Bakira Hadžiomerovića. On je žrtva čaršijskih struktura, a nagradio sam ga zato što je bio mlad i perspektivan. Najbolji Novinar je Senad Avdić.“ Otprilike ovako je prvo pero Srpske pojasnilo čitavu ujdurmu, ali i nagradu koju je 2007. uručio uredniku 60 minuta.
Kako reče Kopanja, ne sviđa mu se ,,jezik tabloida“ koji koristi Bakir Hadžiomerović. Naravno, prije nekoliko godina, taj isti, identičan Bakirov jezik mu nije smetao. Požalio se gledaocima Kopanja kako će ova godina biti izuzetno teška i kako nije nimalo jednostavno ,,nahraniti“ 600 gladnih novinarskih, i ne samo novinarskih, usta u ,,Glasu“ i ,,Nezavisnim“. Tek kad smo čuli podatke o broju zaposlenih, postaje jasno zašto je Vlada davala tolike donacije svojim telalima. Treba stvarno nahraniti toliku armiju svojih dobošara. Samo, rade li baš svi u inform-biro sistemu Srpske? Očigledano da ne. Po Kopanjinom mišljenju, biće otkaza u ovoj godini.
Vlasnik ,,Nezavisnih“ nije propustio priliku da kaže narodu da je Boris Dežulović dobio otkaz iz dva razloga. Oba su prilično čudna.
Prvi je poslednja Dežulovićeva kolumna u kojoj navodno pominje Dodikovu familiju. Ne treba pominjati da je riječ o metafori. Znao je to i Kopanja, ali eto, to mu je bio povod. Proziran, ali šta se može.
Drugi razlog je još luđi. Naime, ,,Nezavisne„ nisu mogle da plaćaju Dežuloviću 150 eura po kolumni. Ukoliko je to istina, zaista će pljuštati otkazi u novinama blizankama.
Nastavio je Željko Kopanja da se žali na sveobuhvatnu situaciju u novinskom izdavaštvu. Tiraž je u padu, ali eto, vadi ih broj posjeta portalima. Sa druge strane, i oglašivači su zakazali. Dakle, iz svega se da zaključiti da Vlada pod hitno mora upumpati novce u papirnate mrtvace.
Odbrana Dodikova i posljednji dani
Ljudi su mogli iznova čuti priču o ljubavno-informativnom pismu Miloradu Dodiku. Bio je to jedan lament nad izgubljenim prijateljem. Prijateljem koji, po Kopanji, sluša više mafijaše i tajkune od njega.
U tom tonu, Kopanja je priopćio kako mu nisu potaman niti svi ministri u Vladi, niti svi savjetnici. Zapravo, jedino vjeruje Miloradu Dodiku i Antonu Kasipoviću. Ostali su očigledno ispod crte. Koliko je to stvar Kopanjine paranoje, a koliko zaista ima istine u totalnoj nekompetenciji Dodikove svite, vrijeme će pokazati. Najvjerovatnije, riječ je o kombinaciji ove dvije stvari.
,,Dodik je emotivan i isuviše slab na ljude“, poentirao je Kopanja, pravdajući Miloradove izlive nacionalizma u poslednjih 5 godina. Jednostavno i lakonski. Nije kriv Mile, krive su okolnosti, koje su isprovocirale tu njegovu ,,emotivnu prirodu”, navodi Kopanja.
Ustvari, još uvijek su prijatelji, samo što Dodik navija za Srbiju, a Željko za Bosnu i Hercegovinu. Kako dirljivo!
,,Pomalo sam umoran i sinovi će u budućnosti voditi posao. Ja idem da igram remi.“
Ovako je završio svoje obraćanje narodu Željko Kopanja. Iz ove zadnje dvije rečenice može sa zapravo vidjeti trenutno stanje medijske oligarhije u Srpskoj. Ona je umorna i od same sebe.
Ide da igra remi. .
Постови
