MASA UZ MASE PROTIV VLADAJUĆE KLASE!
Za razliku od prva dva prosvjeda obilježena nasiljem huligana, Mreža anarhosindikalista (MASA) je treći prosvjed održan 28. veljače u Zagrebu ocijenila spontanim odrazom gnjeva naroda, te pozdravlja bunt naroda i poziva na prosvjed koji će se održati u srijedu 2. ožujka u 18 sati na Cvjetnom trgu.Ovih dana svjedoci smo bujice prosvjeda u Zagrebu. I dok su prva dva prosvjeda obilježena karikaturom cirkusanta Ivana Pernara i huliganskog nasilja, treći prosvjed, održan 28. veljače, izraz je spontanosti i gnjeva samog naroda. Iako ga je organizirao Pernar, prosvjed je od samog početka marginalizirao ulogu „vođe“ i svojom samoorganiziranošću iznenadio mnoge.
Sam narod ima mnogo razloga za nezadovoljstvo. Nedavni prijedlozi promjena Zakona o radu i njegova sve veća fleksibilizacija, sve veća nezaposlenost prouzrokovana krizom i vladinom neoliberalnom politikom „gospodarskog oporavka“ te zatvaranje radnih mjesta samo su neki od tih razloga. U zadnje vrijeme sve je više slučajeva poput Kamenskog, Jadrankamena, Uzora, HORA-e ili pak Elektromaterijala. Radnici završavaju na birou bez osnovnih sredstava za život, dok nam vladajuće i oporbene elite pričaju o važnosti ulaska u Europsku uniju. Za njih je ulazak u EU „sveta misija“, važnija od naroda i našeg nezadovoljstva.
Glavna misao ovih prosvjeda je rušenje Vlade, odnosno HDZ-a. No, trebamo se zapitati što nakon toga. Nakon toga dolaze izvanredni izbori i nakon njih nova Vlada. Najvjerovatnije će to biti „kukuriku koalicija“ koja, u suštini, neće ništa promijeniti. I njihova je glavna mantra ulazak u EU, dok im je plan izlaska iz krize usmjeren na daljnju liberalizaciju i rezanje radničkih prava. Na kraju krajeva, neki od njihovih lidera predstavnici su krupnog kapitala koji su još u proteklom mandatu intenzivno radili na osiromašenju naroda.
U ovom valu općenarodnog nezadovoljstva, koji se očituje ne samo na ulicama Zagreba, već i na radnim mjestima, (ne)reagiranje sindikata samo je pokazalo koliko je sindikalna elita slizana s državom i poslodavcima. „Ulica ništa ne rješava“, riječi su Krešimira Severa, sindikalnog bijednika koji je, zajedno sa svojim pajdašima Ribićem i Matijaševićem, u nedavnim pregovorima s vladom izdao preko 800 000 građana, potpisnika peticije protiv izmjena Zakona o radu. Gdje to sindikat rješava probleme, ako ne na ulici ili borbom na radom mjestu?! Umjesto da čuvaju svoje fotelje, sindikalni čelnici odavno su trebali pozvati na generalni štrajk. Smatramo da smo se već odavno mogli uvjeriti kako naše probleme neće riješiti ni Vlada, ni oporbene stranke, niti sindikati. Naše probleme neće riješiti itko drugi do li nas samih.
Mreža anarhosindikalista (MASA) pozdravlja bunt naroda, ali smatramo kako ne treba stati na pukoj želji za smjenom Vlade. Trenutni društveni nemiri mogu poslužiti kao dobro sjeme za umrežavanje radnika, studenata, seljaka i svih drugih obespravljenih u borbi. Ta borba treba biti zasnovana na direktnodemokratskim principima koje je iznjedrila studentska borba diljem Europe i svijeta. Potrebno je borbu usmjeriti na radna mjesta, jer tek onda možemo govoriti o mogućnosti promjene postojećeg sustava.
Stoga vas pozivamo na prosvjed koji će se održati u srijedu 2. ožujka u 18 sati na Cvjetnom trgu.
Zajedno smo jači – organizirajmo se!
Lokalna grupa Zagreb Mreže anarhosindikalista (MASA)
Srpska kukasta budućnost
U specifičnom istorijskom trenutku (a koji to ovde nije?) Srbija je došla do naizgled beznadežne civilizacijsko-političke prekretnice. Ni mučenik izložen unakrsnoj minobacačkoj vatri i plamenu ždrela četiri srednjovekovne aždahe ne bi uspeo da navede desetak bitnijih razlika između vlasti i opozicije. Sem kiseonika i vode, i korupcija i blagoutrobije se navode kao nepobitni dokazi o postojanju bilo kakvog života, dok je primenjeni marketing toliko uznapredovao da preti potpunim istiskivanjem stvarnosti. Čak su i apstraktni pojmovi, poput nade ili perspektive, trajno proterani u neke druge krajeve - većinom ka severu ili zapadu, gde ih je još ponešto preostalo. Ravno sto godina po nastanku, Disova pesma „Naši dani“ ubedljivija je nego ikada („gojimo se od grehova i od blata“), dok stari dobri Domanović nikada nije ni dezaktuelizovan. Nad njegovim Mrtvim morem tek povremeno se javi blaži povetarac, valjda samo zbog toga da bi nas podsetio da postoji teoretska mogućnost za malo jači vetar, ali da se to nama svakako neće dogoditi.
Deluje dosta katastrofično, moramo priznati. Na sreću, „nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo“, pa se ne treba predavati niti padati u malodušnost. Kao holivudski junak koji se, duboko pod vodom, očajnički bori za vazduh, pa na kraju još uspeva da spase dva prekookeanska broda, nosač aviona i četiri luksuzne jahte pride (ne skidajući firmiranu košulju sa mokrog tela), tako i stvarnost u Srbiji neprestano priređuje najrazličitija iznenađenja. Neka od njih u sebi nose klicu nade, koja lako može da se pretvori u seme izbavljenja, bude li se pažljivo i s ljubavlju uzgajalo.
Prateći rastuće nezadovoljstvo i hod po mukama vaskolikog pučanstva, članovi pokreta „Naši 1389“ shvatili su da više nema prostora za vaninstitucionalno delovanje i da je, što bi rekao Radovan III, nastupilo „krajnje vreme“. Našijenci su „nezadovoljni delovanjem opozicionih stranaka protiv režima“ i odlučni u tome da političkim delovanjem „povrate izgubljeni ponos srpskog naroda“. Nismo znali da se ponos „povraća“, ali ne bi trebalo dovoditi u sumnju konstataciju onih koji onjemu (ponosu) znaju najviše. Postoji, doduše, još jedan put za njegovo nadiranje, ali to je već stvar koja se mora sagledati u malo širem, panslovenskom kontekstu. Naime, za one koji to nisu znali, naša braća Rusi rečju „понос“ označavaju proliv, ali se mi ovde nećemo baviti sitnijim lingvističkim razlikama, nego suštinskim stvarima.
Najvažniji su, svakako, politički ciljevi partije u najavi. O tome niko ne zna više od (verovatno) budućeg predsednika, čestnjejšeg Miše Vacića. Odluka o osnivanju stranke je malo neočekivana (pre dve godine podnet je zahtev za zabranu pokreta), ali to gospodinu Vaciću nije zasmetalo da nam lepo obrazloži razloge političke aktivacije. Prošešljaćemo ih jedan po jedan, uz osvrt na to kako će uočeni problemi biti rešeni u slučaju pobede jedinstvene liste "Naši 1389" na parlamentarnim izborima koji su veoma blizu.
Tekst na traci bi možda mogao da bude tema debate u parlamentu - da li da piše "preispoljna pederčina", "buzerant", "furundžija" ili neka od desetina pogrdnih reči kojima "normalni" Srbi vole da krste pripadnike gej populacije . Trake bi se imale nositi kod svakog izlaska na ulicu, a tolerantni kakvi već jesu, Naši se ionako nikada nisu protivili onome što ljudi rade unutar svoja četiri zida.
Odmah po pobedi "Naših" Statut Vojvodine će biti suspendovan, a nezaslužene nadležnosti (svih 0,4 procenta) oduzete vojvođanskim institucijama i vraćene tamo gde im je oduvek bilo mesto - u Beograd. Famoznih sedam odsto će u Ustavu ostati, ali sa malo drugačijim predzankom – toliko će svaki stanovnik Severne Srbije odvajati iz sopstvenog džepa za jedan od mnogobrojnih fondova – Treće dijete i pol; Mirotočivo, braćo; Brojanica za svakoga; Kosmet ili kismet; Smrt Americi, i Razbucajmo CIA-u. Novi Sad će i zvanično postati sporedni grad, a svi finansijski tokovi biće usmereni ka drugoj nekadašnjoj pokrajini - em je rodoljubivije, em je tako plasiranim penezima mnogo teže ući u trag. Izdajničke i raskolničke stranke bile bi, podrazumeva se, trajno zabranjene, a svi kablovski operateri koji pokrivaju Severnu Srbiju svoj bi signal prvo slali u Praviteljstvujušćij sovjet, čiji bi jedini zadatak bila briga da pred srbsku mladež ne iskrsne kakva skaradna sitnica - gola sisa, satanistički bend, reklame za kondome i slične nepodobštine.
Rezolucija o Srebrenici biće poništena, a za proslavu tog događaja biće izdvojeno, ako treba, i 10% BDP-a. S tim u vezi, spomenik Mihailu Obrenoviću, koji je, između ostalog, ukinuo i Društvo srbske slovesnosti, biće izmešten iz centra Beograda na neko mesto koje više pogoduje ovom prosvećenom apsolutisti, ali ipak epizodisti. Umesto njega, svoj spomenik u centru najvećeg srpskog grada morao bi da dobije Ratko Mladić, koji je za članove i simpatizere "Naših 1389" najveći junak u Srba. Svim obožavaocima Mladićevog epohalnog dela bilo bi dozvoljeno da na postolje spomenika ostave poruke lične prirode, pa bismo ubrzo na tom mestu mogli da pročitamo dirljive lirske minijature poput "osam hiljada je malo", "vrati se Ratko, bar na kratko", "nož, žica, Srebrenica", i "dobar balija – mrtav balija". Odmah pored Mladićeve spomeničine, mesto bi, još za života, morao da dobije i Radovan Karadžić, na veliku radost umetnika koji na svojim koncertima pevuše "ko ne voli Dabić Rašu, popušio kitu našu". Oko ta dva spomenika svakog 11. jula okupljale bi se hiljade patriota, slaveći oslobađanje srpskog grada Srebrenice iz 1995. godine. Ako bi nekome palo na pamet da se ponovo izvinjava, to bi trebalo rešiti oduzimanjem državljanstva, odstranjivanjem iz crkve i brisanjem iz biračkog spiska. Latinicu bismo proterali iz svih mogućih dokumenata, a poseban amandman na Ustav regulisao bi pisanje svih stranih reči (ponajviše engleskih, kineskih i francuskih) našim zvaničnim pismom. Strani fudbalski i drugi (ne)sportski timovi, ako slučajno zabasaju kod nas, moraju da imaju posebne garniture dresova, na kojima će njihova imena biti ispisana ćiriličnim pismenima (Крауч, Бекем, Малуда...)
Ovo su, naravski, samo neki od mogućih scenarija. Stvarnosti u Srbiji ne treba prilaziti potcenjivački, jer je ona u stanju da proizvede i najnezamislivije zaplete. Pobeda klerošašista u ovom trenutku zaista spada u domen naučne fantastike, ali ne treba zaboraviti da je sa istih pozicija krenuo i onaj austrijski kaplar identične ideologije. Rečnikom velikog rokenrol benda, "if you tolerate this, than your children will be next". Da ne bi posle bilo (opet Manic street preachers) "gravity keeps my head down, or is it maybe shame". Kao da i bez ovih veselnika nema dovoljno razloga za sramotu.
ANTIFA ZAGREB: PROTIV POLICIJE I FAŠISTA!
Ova 2011. godina za političke elite u Hrvatskoj je izborna. Sada svi oni koji su u vlasti prigrabili manji dio kolača, žele veći dio, a oni koji ne participiraju u vlasti žele biti dio tog sistema. U ovoj godini Vlada se trudi što manje smanjivati izborena prava i zadržati socijalni mir. Baš kada su mislili kako im ide dobro na tom planu, početkom godine, policija BiH uhitila je hrvatskog branitelja Tihomira Purdu, kojeg srbijansko pravosuđe traži zbog priznanja za ratne zločine iznuđenog mučenjem u logoru. Od uhićenja je prošlo gotovo tri mjeseca pa se dio braniteljskih udruga odlučio na prosvjed potpore.Iako su braniteljske udruge razjedinjene, očekivan je velik broj prosvjednika, pa su se braniteljima “prikrpali”, kako oni s političkim ambicijama iz razno raznih stranaka, tako i marginalna i otužna proustaška desnica u kojoj se isticao već jako dosadni Ivan Pandža sa svojim po običaju promašenim govorom te HDZ-ov plaćenik Thompson. Nakon dva sata govorancija, među kojima nisu izostale uvrede na račun Srba, dio prosvjednika, napustio je miting i krenuo prema Markovom trgu. Pri tome su ih pokušali zaustaviti čuvari režima. Bijesan narod potisnuo je policiju do Kamenitih vrata, no batinaši su brzo uzvratili udarac. Zahvaljujući povećanju policijskih ovlasti, na što smo upozoravali prije godinu i pol, policija je u početku uzvratila suzavcem (papar-sprejem), a zatim i silom. U silovitom napadu čuvara režima prosvjednici su potisnuti do Krvavog mosta, a u stampedu koji je nastao oni iz prvih redova su ispendrečeni, a oni koji su se našli na podu došli su u policijsku nemilost. Sluge režima su ponovno kao i u mnogim slučajevima dosad upotrijebili abnormalnu silu očito liječeći svoje frustracije na onima koji su bespomoćno ležali na podu. Do kuda je brutalnost išla svjedoči vođa batinaša koji je morao vikati “stani, stani” da bi obuzdao svoje kolege. Pendrečili su čak i novinare te uhitili fotografa jedne strane agencije kojeg su pustili tek nakon osam sati “zbog njegove sigurnosti”. Druge novinare su protjerivali kako to ne bi snimili.
Naš primarni zadatak je borba protiv fašista, a nakon što su prosvjednici potjerani iz Radićeve na Trg čulo se fašističko skandiranje jednog manjeg dijela koji su činili zagovaratelji nazadnih i zločinačkih ideja. Na borbu protiv tih nazadnjaka treba biti usmjereno cijelo društvo u svakom trenutku. No s druge strane inzistirati samo na činjenici da je među prosvjednicima bilo i pripadnika ekstremne desnice i pritom otvoreno podržavati ovakvo ponašanje policije te zagovarati sve veću represiju svrstali bismo se na stranu onih kojima policija služi i čije interese brani. Gotovo je nevjerovatno s kojom se lakoćom lijepe etikete huligana i s kakvom se dramaturgijom i čuđenjem komentiraju napadi na policiju. Patetične izjave o neciviliziranosti takvih postupaka zvuče jako sarkastično kada ih izjavljuju oni koji imaju dobar i siguran posao s finom plaćom i kada besramno govore ljudima na koji način trebaju svoje nezadovoljstvo pokazivati. Iluzorno je očekivati da se išta može promijeniti sredstvima koje dopuštaju oni čija vlast počiva na sili. Netko mora biti odgovoran za stanje u kojem se nalazi većina naroda, a gnjev koji je razumljiv i sasvim opravdan je usmjeren na pravu adresu. Na žalost do te adrese nije mogao doći jer su se na putu ispriječili štitovi, sprejevi, ograde, pendreci…
Sasvim je razumljivo da nasilne prosvjede ne podržavaju i žustro osuđuju parlamentarne stranke i one koje pretendiraju da to budu. One na taj način ustvari štite svoje položaje i privilegije, kako sadašnje tako i buduće. Treba biti svjestan da smo sva prava stekli borbom koja je podrazumijevala i nasilje, a da nam se ta prava sustavno i nasilno ukidaju. Bez borbe pristajemo da sve dublje potonemo u močvaru.
Bilanca prosvjeda je sljedeća: ukupno je uhićeno 65 osoba, dok su neki pušteni na slobodu. Njih 15 je dobilo prekršajne prijave, dok će njih trideset troje kazneno odgovarati. Za tridesetoro prosvjednika određen je 48-satni pritvor, dok će se troje maloljetnika braniti sa slobode. To u prijevodu znači da će policija svako odlučno neslaganje nagraditi prvo s batinama pa zatim zatvorskim kaznama.
Iluzorno bi bilo tražiti bilo čiju ostavku ili puštanje na slobodu zatvorenih ljudi. Jedino što možemo je osuditi fašističke metode policije i iskazati solidarnost sa zatvorenicima. Ne smijemo dopustiti da narodni gnjev bude pod dirigentskom palicom fašista jer smo kroz povijest imali priliku vidjeti kome fašisti služe u krajnjem slučaju. Antifašizam mora biti temelj za sve socijalne akcije jer jedino na taj način borba može biti usmjerena prema pravom problemu.
Protiv fašista i policijskog nasilja!
Antifa Zagreb
Antifa Zagreb
SRBIJA: RIJALITI ANTISEMITIZAM
Republičko javno tužilaštvo najavilo je istragu protiv pevačice Maje Nikolić koja je na zahtev RRA izbačena iz rijaliti programa “Dvor” zbog govora mržnje upućenih Jevrejima, ali i njenog kolege Miloša Bojanića koji je podržao njene javno izrečene stavove. Reagujući na izliv antisemitizma, ambasador Izreala u Srbiji Artur Kol rekao je da očekuje da najviši predstavnici političkog, verskog i kulturnog života osude ovakve i slične javne antisemitske ispade
Portparol tužilaštva Tomo Zorić izdao je saopštenje u kojem stoji da Republičko javno tužilaštvo sprema tužbe i protiv Maje Nikolić i Miloša Bojanića.
“Nedopustivo je davati antisemitske izjave, a težina je veća jer je to učinjeno na televiziji koja ima nacionalnu frekvenciju. Nadležno tužilaštvo zatražilo je snimak od televizije Pink, a svi koji su davali antisemitske izjave biće izvedeni pred lice pravde, odnosno biće pokrenuti krivični postupci protiv njih”, stoji u saopštenju portparola tužilaštva.
“Protiv svih koji su davali takve izjave biće pokrenuti krivični postupci. Tužilaštvo je reagovalo jer postoji osnovana sumnja da su određeni učesnici rijalitija izvršili krivično delo izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti”, rekao je Zorić. Za krivično delo izazivanja nacionalne, rasne i verske netrpeljivosti i kršenje Zakona o zabrani diskriminacije govorom mržnje, predviđena je i kaznom od šest meseci do pet godina zatvora.
Televizija Pink je odmah nakon izliva antisemitizma učesnice rijalitija Dvor reagovala saopštenjem.
“U odnosu na uputstva RRA produkcija rijalitija izbacuje Maju Nikolić zbog govora mržnje prema Jevrejima”, stajalo je u kratkoj poruci koja je pročitana. Odgovorni u ovoj televiziji izvinili su se jevrejskoj zajednici zbog rasističkog incidenta.
Ambasador Izraela u Srbiji Artur Kol zgrožen je antisemitskim sadržajem koji je nedavno emitovan na programu „Dvor“.
„U poslednje vreme smo svedoci porasta atisemitskih incidenata u Srbiji, a poslednji u nizu je ujedno i najvidljiviji. Ova činjenica izaziva zabrinutost i zahteva punu pažnju relevantnih državnih organa“, naveo je u izjavi ambasador Kol.
On je od najviših predstavnika političkog, verskog i kulturnog života zatražio da osude javne antisemitske ispade.
„Još jednom se potvđuje neophodnost obrazovanja protiv bilo kog oblika mržnje. Neznanje dovodi do šovinizma, ksenofobije i rasizma, i otvara prostor za produbljivanje podela i nasilje“, zaključio je izraelski ambasador.
Pevačica Maja Nikolić je u programu televizije sa nacionalnom frekvencijom rekla da “ne voli Jevreje” i da “ih okrivljuje za bombardovanje Srbije, tokom vladavine Slobodana Miloševića”.
Nakon što je izbačena iz rijaliti šoua, pevačica je izjavila “da ne vidi ništa loše u tome što je rekla da ne voli Jevreje”, i da je ubeđena “da ne mogu da je tuže jer njena izjava ne poziva na nacionalnu ili versku mržnju”!
U besprizornom pokušaju da opravda svoj antisemitski i šovinistički stav koji je iznela pred kamerama, pevačica je dala i posve bizarnu izjavu:
“Moja izjava da ne volim Jevreje, odnosila se na situaciju koju smo svi preživeli za vreme NATO agresije, a pod tim nisam podrazumevala jevrejski narod u celini već samo one koji su donosili odluku o bombardovanju naše zemlje”.
Постови
