Goran Gančev:Primljen sam kao da sam 10 godina u Veležu

16. 3. 2011. | posted in , |


Gancev_u_dueluObjektivno posmatrajući u Velež je došao kao najveća nepozanica. Nakon dogovora klubova, iz Međugorja je u Mostar došao oko 12.00 sati, a već u 13.00 sati nastupio je u dresu „Rođenih“ protiv Olimpika. Već tada je ostavio dojam da nije fudbalski „analfabeta“.
Valjda je takva sudbina igrača. Sve se zaista odigralo filmski brzo. Iz Veleža su, tragajući za stoperom, kontaktirali moga trenera Amara Osima, a on je preporučio mene. Sjećam se sjeo sam sa njim, obrazložio mi je situaciju da Veležu treba stoper, da me on preporučio. Moram priznati malo mi je bilo nepoznanica, jer ipak takav klub a samo 13 bodova. Međutim, prvi dojam mi je lično Amar Osim postavio, rekavši da Velež nije ono mjesto koje je sada, da je to veliki klub i da mu treba pomoći sada kada je najpotrebnije. To me je sve ukupno ohrabrilo, ali i korektnost ljudi u Veležu. I došao sam praktično sat vremena pred utakmicu sa Olimpikom, kaže Goran Gančev, stoper Veleža.
Ubrzo nakon ove utakmice, slijedila je utakmica važnija od bilo koje druge za Veležove navijače.
Biću iskren, ušao sam hladne glave u tu utakmicu. Htio sam da dadnem sve od sebe, ali shvatite u tom trenutku nisam imao onaj isti osjećaj kao bilo ko koje bar jednom igrao u derbiju. Ipak, kada smo postigli pogodak, kada sam vidio suze u Velagićevim očima, onu ogromnu radost na tribinama, jednostavno krv je proradila u žilama. Ma znate, imao sam osjećaj kao da sam se u jednom trenutku srodio sa navijačima. Tad mi je bila samo jedna misao u glavi da do kraja utakmice ne smijemo izgubiti, pa taman letili po terenu, prisjeća se Gančev.

Iz Pelistera došao u BiH

Za bh fudbalske okolnosti ovaj 28-godišnji Makedonac je poprilična nepoznanica. U BiH je došao ljetos iz Pelistera. O svojoj karijeri kaže:
Počeo sam Vardaru iz Negotinova, svoga rodnog mjesta. Ubrzo sam prešao u Rabotnički, gdje sam nastupao sa 17 godina u prvom timu. Osim toga još sam igrao za Milano i Baškimi. Posljednji klub mi je bio Pelister iz Bitole. Dok sam bio u Pelisteru tražio me je Osim, ali u tom trenutku odšteta je bila prevelika, te sam morao pričekati ljeto, pa da dođem. Po ocjenama izvještača bio sam najbolji defanzivac lige te sezone, pa mi je i to bila očito dobra preporuka. To ljeto sam došao u Željezničar. Malo mi je teško bilo na početku, jer ipak promjena sredine, države, sve to utiče. BiH ligu nisam poznavao, a jedino sam ustvari znao ponešto o četiri kluba Željezničaru, Sarajevu, Veležu i Borcu. Ostali su mi bili totalna nepozanica. I taj start je bio čudan. Igrao sam protiv Hapoela, pa u kupu dvije utakmice, te se onda nažalost povrijedio. To je itekako uticalo na broj utakmica koje sam odigrao jesenas, kaže Gančev.
Zanimljiv podatak je da je on prvi Makedonac u dresu Veleža.
Hm, nisam znao. To mi svakako predstavlja čast, ali i dodatnu obavezu. Znam da sada može nekome predstavljati to kao ulagivanje ili dodvoravanje, ali Velež je jedno veliko ime na fudbalskoj mapi. Nije uvijek Velež bio pri dnu tabele, niti će biti hvala Bogu biti, ali će uvijek ostati zapisano da ste nosili dres tog kluba. To mi predstavlja čast, ističe Gančev i dodaje:
- Prošlu polusezonu dok sam bio u Želji, čuo sam da navijači bojkotuju klub. Nisu bili na tribinama ni protiv Želje kad smo igrali u prvom dijelu. Čuo sam mnogo toga o navijačima, ali su me iznenadili na derbiju. Zaista se osjeti koliko su uz klub. Haj dobro, možda sam mogao to i očekivati na derbiju, ali tu podršku sam vidio i u Banovićima. Kad imate onakvu podršku ili aplauz nakon remija sa Borcem, onda ne smijete podbaciti. Taj luksuz sebi ne smijete dozvoliti.

Vidić, Puyol, Zaimović, Velagić...

Za svakog igrača veoma je važan prijem. Posebno se to odnosi na one koji dođu praktično „minut do dvanaest“ pred početak prvenstva.
To me se posebno dojmilo. Primljen sam zaista fenomenalno. Uvijek kada dolazite imate tu misao u glavi, uvijek razmišljate šta će pretendenti na vašu poziciju reći. To ovdje zaista nije slučaj, čak, ne znam, možda su me oni najbolje primili. Zaista je sve za deset. Uostalom igram opušteno, a  to je vrlo važno, posebno kad ste negdje debitant. Mislim da i stručni štab daje veliki doprinos tome. Ono što je vjerovatno svakom igraču najvažnije, a to je činjenica da vidi da struka zna šta hoće i od vas kao igrača i od cijele ekipe. Mislim da se to vidjelo u sve tri utakmice. Nekako su kockice složene, a poseban ton daju dvojica najstarijih Zaimović i Velagić. Koliki samo doprinos našoj igri daje Zaimović. Koliko god bili zadovoljni njegovim nastupom u derbiju, pa on je odigrao još tri puta bolje u Banovićima.
Privatno Goran Gančev ima iza sebe završen ekonomski fakultet i dva nastupa za U-21 reprezentaciju Makedonije. Igrački uzori su mu Nemanja Vidić, Puyol i Ramos. Društvo u Mostaru mu pravi djevojka, te kako sam kaže slobodno vrijeme koristi kako bi što bolje upoznao grad i okolinu.

Makedoncu više odgovara sunce

U zadnje vrijeme mnogo čitam o Mostaru, a i počeo sam obilaziti ove turističke destinacije u i oko Mostara. Saznao sam sve o istorijatu Starog mosta, kompletnoj ratnoj i post ratnoj sudbini svoga kluba. Moram priznati Mostarci su nekako gostoprimljivi. E sad, kažu za nas Makedonce da smo južnjački temperament, pa možda mi je i zato mnogo bolje leglo ovo mostarsko sunce, iako ga još uvijek povremeno vidimo, nego snijeg i magla. Pa zar nije na grbu zastave moje zemlje sunce ili nije, a ja došao u grad, kako mi rekoše ovi Mostarci, gdje sunca ima toliko da ti postepeno počne dosađivati i prelaziti u muku zbog vrućine, kaže sa osmijehom na licu i dodaje:
Ko zna možda u dresu Veleža ostvarim svoj san i zaigram za reprezentaciju Makedonije. To mi je dječački san. Naravno da bih volio napraviti i neki inozemni transfer, jer svaki igrač pokušava na taj način riješiti egzistenciju. No ići će sve svojim tokom. U Mostaru sam do kraja sezone, a onda imam još godinu dana ugovora sa Željom. Šta će biti na ljeto neznam, vidjet ćemo, za sada sam zaista sretan što nosim dres Veleža i što zajednički vodimo klub prema „mirnoj luci“. O planovima za bližu ili daljnju budućnost vidjet ćemo. Znam samo da nemam namjeru biti trener. Menadžer, sportski radnik ili neki drugi biznis to može, ali trener ne sigurno. To je zaista hljeb za deset kora, kaže Goran Gančev.

preuzeto sa fkvelez.ba