Nije lako hajati i voditi računa o stvarim i ljudima kada moraš sebe i svoje da namiriš, obezbjediš i situiraš do šestog koljena, ko da je tvoj genom u namanju ruku ono što bi trebalo da putuje kroz epohe i milenije dok je svijeta i vijeka
Piše: Grof ĐURAZŽivimo u društvenom sistemu koji ne haje. U pravom smislu te riječi. I ono malo hajanja je više nekako reda radi, da se ne pocrka. Logično ako se za čovjeka tako malo haje, koga još boli dupe za nekakvim biljkama i životinjama?
Rudnik 'Crno ispod nokata' OUR-a 'Sirotinja' daje svoje posljednje vagone nameta, a priroda se bjesomučno teroriše. Izvor Sane devastiran i pod koncesiju dat, mrtvi kučići po Prijedoru, idiot iz Laktaša koji šuta mače.
Nije lako hajati i voditi računa o stvarim i ljudima kada moraš sebe i svoje da
namiriš, obezbjediš i situiraš do šestog koljena, ko da je tvoj genom u namanju ruku ono što bi trebalo da putuje kroz epohe i milenije dok je svijeta i vijeka.
Žena me zovnu: 'Dođi da čuješ nešto, ribe su u pitnaju'. Ja poletio, ponado se nešto golo na ekranu, a tamo smrt, tuga, bol i nevjerica. Reporter je čitao ishod analize i visinu kazne. Mrtve ribe su bile u pitanju. Al' ne one iz gospodske već prave. One što jedna drugoj grizu rep.
Početkom februara, 'Betongradnja Vidović' izvrišla je genocid. U stvari – ribocid. Nemarom, greškom ili iz nekog trećeg razloga ispustila je, po ribe, smrtonosan sadržaj u rijeku Dragočajku. Za to postoje i svjedoci. Dvije tone ribe u jeku mrijesta ostalo bez svojih života. Njihovi snovi o sretnom mrijestu, plivanju i odgoju potomaka zauvijek su nestali u mutnoj Dragočajki. Ribočuvar Radoslav Ostojić izjavio je da je uginulo oko 20.000 komada ribe.Vodni inspektor u Odjeljenju za inspekcijske poslove Banjaluke Dragica Miltašević rekla je da je u uzorcima vode iz ove rijeke potvrđeno prisustvo aluminijuma i mangana. Ne razumijem se u proizvodne procese jedne betonjare al' šta će tu aluminijum i mangan sunce im poljubim?
I dobro, pobili i to je to – dešavaju se takve stvari i u razvijenijim zemljama i boljim sistemima, al' kakve će biti posljedice i kazne koje naš impotentni kazneni sistem može da naredi?
Legenda kaže:
"Odjeljenje za inspekcijske poslove Administrativne službe grada Banjaluka kazniće sa 7.500 maraka preduzeće 'Betongradnja Vidović' koje je odgovorno za pomor više od dvije tone ribe u rijeci Dragočajki u banjalučkom naselju Zalužani. Prema Zakonu o vodama, 'Betongradnja Vidović' će morati da za ovaj prekršaj plati kaznu od 6.000 maraka, a kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu, koje će morati da plati 1.500 maraka".
Toliko štete i tako malo da se plati. Užas i sramota. Samo 7.500 maraka? U stvari 6000 Betonjara i 1500 odgovorno lice, a nigdje ne piše ko je odgovorno lice. Vlasnik tog preduzeća je kontraverzni biznismen za kog se po čaršiji vezuju mnoge neslavne priče o tome kako je stekao svoje bogatsvo i u kakvim je talovoma i dilovima, što znači da nije sirotinja i da može platiti i ozbiljniju kaznu. Al' nije lako od tajkuna uzeti ko od sirotinje. Jer tajkun ili vas konvertibilno podmaže ili vas voza u gepeku, a po bijedi se možete i posrati, ako to treba da bi se uzeo bijedin keš, a sve u cilju punjenja budžeta.
Da se mene pita ja bih njemu uzeo po marku za svaku mrtvu ribu, pa ako je to 20.000 mrtvih riba i onda je to 20.000 mrtvih maraka, pa nek truje onda. I ne samo to, nego, da u našoj mahali nisu svi uvezani ko hobotnice i da svako svakom ne miluju ruke i ne ljubi dupe, posalo bih ja tamo inspekciju svako malo i peglao ga stalno. Ribocidne ubice stalno držati na oku. Kaže stari narod: 'Ko laže, taj i krade, a ko krade ni ubiti mu nije problem'.
A da laže i krade pa to i djeca po Banjaluci znaju.
S tugom u srcu i mrtvim ribama u glavi, pozdravlja vas vaš Grof Ђураз.
Rudnik 'Crno ispod nokata' OUR-a 'Sirotinja' daje svoje posljednje vagone nameta, a priroda se bjesomučno teroriše. Izvor Sane devastiran i pod koncesiju dat, mrtvi kučići po Prijedoru, idiot iz Laktaša koji šuta mače.
Nije lako hajati i voditi računa o stvarim i ljudima kada moraš sebe i svoje da
namiriš, obezbjediš i situiraš do šestog koljena, ko da je tvoj genom u namanju ruku ono što bi trebalo da putuje kroz epohe i milenije dok je svijeta i vijeka.
Žena me zovnu: 'Dođi da čuješ nešto, ribe su u pitnaju'. Ja poletio, ponado se nešto golo na ekranu, a tamo smrt, tuga, bol i nevjerica. Reporter je čitao ishod analize i visinu kazne. Mrtve ribe su bile u pitanju. Al' ne one iz gospodske već prave. One što jedna drugoj grizu rep.
Početkom februara, 'Betongradnja Vidović' izvrišla je genocid. U stvari – ribocid. Nemarom, greškom ili iz nekog trećeg razloga ispustila je, po ribe, smrtonosan sadržaj u rijeku Dragočajku. Za to postoje i svjedoci. Dvije tone ribe u jeku mrijesta ostalo bez svojih života. Njihovi snovi o sretnom mrijestu, plivanju i odgoju potomaka zauvijek su nestali u mutnoj Dragočajki. Ribočuvar Radoslav Ostojić izjavio je da je uginulo oko 20.000 komada ribe.Vodni inspektor u Odjeljenju za inspekcijske poslove Banjaluke Dragica Miltašević rekla je da je u uzorcima vode iz ove rijeke potvrđeno prisustvo aluminijuma i mangana. Ne razumijem se u proizvodne procese jedne betonjare al' šta će tu aluminijum i mangan sunce im poljubim?
I dobro, pobili i to je to – dešavaju se takve stvari i u razvijenijim zemljama i boljim sistemima, al' kakve će biti posljedice i kazne koje naš impotentni kazneni sistem može da naredi?
Legenda kaže:
"Odjeljenje za inspekcijske poslove Administrativne službe grada Banjaluka kazniće sa 7.500 maraka preduzeće 'Betongradnja Vidović' koje je odgovorno za pomor više od dvije tone ribe u rijeci Dragočajki u banjalučkom naselju Zalužani. Prema Zakonu o vodama, 'Betongradnja Vidović' će morati da za ovaj prekršaj plati kaznu od 6.000 maraka, a kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu, koje će morati da plati 1.500 maraka".
Toliko štete i tako malo da se plati. Užas i sramota. Samo 7.500 maraka? U stvari 6000 Betonjara i 1500 odgovorno lice, a nigdje ne piše ko je odgovorno lice. Vlasnik tog preduzeća je kontraverzni biznismen za kog se po čaršiji vezuju mnoge neslavne priče o tome kako je stekao svoje bogatsvo i u kakvim je talovoma i dilovima, što znači da nije sirotinja i da može platiti i ozbiljniju kaznu. Al' nije lako od tajkuna uzeti ko od sirotinje. Jer tajkun ili vas konvertibilno podmaže ili vas voza u gepeku, a po bijedi se možete i posrati, ako to treba da bi se uzeo bijedin keš, a sve u cilju punjenja budžeta.
Da se mene pita ja bih njemu uzeo po marku za svaku mrtvu ribu, pa ako je to 20.000 mrtvih riba i onda je to 20.000 mrtvih maraka, pa nek truje onda. I ne samo to, nego, da u našoj mahali nisu svi uvezani ko hobotnice i da svako svakom ne miluju ruke i ne ljubi dupe, posalo bih ja tamo inspekciju svako malo i peglao ga stalno. Ribocidne ubice stalno držati na oku. Kaže stari narod: 'Ko laže, taj i krade, a ko krade ni ubiti mu nije problem'.
A da laže i krade pa to i djeca po Banjaluci znaju.
S tugom u srcu i mrtvim ribama u glavi, pozdravlja vas vaš Grof Ђураз.
sa banjalukain.com prenio Radovića sokak
Najnovije vijesti pročitajte OVDE
Постови
