Tarik Filipović i Rene Bitorajac imali su prošlog vikenda uspješnu premijeru svoje autorske predstave "Spektakluk". Reakcije u Hrvatskoj su sjajne, Tarika i Renea mazi i kritika i publika, a kako je krenulo, "Spektakluk" će nadmašiti uspjeh njihove, također autorske hit-predstave "Magic Act Show", koja je do sada imala 300 izvedbi
Ulaznice za "Spektakluk" u zagrebačkom "Kerempuhu" za mart su planule, a Tarik kaže da će i za april, vjerovatno, otići za dva dana.
Iako je posljednjih dana zaista u velikoj gužvi, Tarik je rado odvojio vrijeme i za "Dnevni avaz" dao intervju. Zeničanin sa zagrebačkom adresom, koji u Hrvatskoj i BiH uživa status zvijezde, veoma je otvoreno govorio o brojnim temama.
Krenuli smo od "Spektakluka".
- Veoma sam zadovoljan, kao rijetko kada u životu. Rene i ja smo radili na tome cijelu godinu i zadovoljni smo baš svakim detaljom. Sada počinje frka. Nadam se da će "Spektakluk" imati dug život. Dobro smo najavili predstavu, a i mislim da je daleko kvalitetnija i bolja od "Magic Act Showa". Ovo je za sada naš životni projekt.
Čime se bavi "Spektakluk"?
- Našom vizurom života kakav nas danas bombardira, od rođenja do poznih godina, od spermića do staraca.
Postoje li planovi da "Spektakluk" bude izveden i u BiH?
- Toliki je interes u Zagrebu da ne vjerujem da ćemo godinu igdje drugo i u Hrvatskoj gostovati. Trebamo malo ovo tržište namiriti, a to će trajati dosta dugo.
Nakon godine priprema, sada, dakle, uživate i ubirete plodove rada.
- Apsolutno. Jedino je film slađi, snimiš i onda samo sjediš i uživaš. Ovo trebaš igrati svake večeri, ali nije teško kada nešto pripremaš godinu. I baš smo ponosni na to što smo napravili.
Igrate skoro svaku večer. Koliko je za to potrebno fizičke kondicije?
- Potrebna je kondicija. Stvarno nas to iscrpljuje. U posljednjih deset dana izgubio sam tri kilograma, što nisam u posljednjih ne znam koliko.
Kviz na HTV-u "1 protiv 100" ide svojim tokom.
- Da, ići će do ljeta i najesen je u planu novi kviz. Ali, još je to u fazi razgovora, pa vidjet ćemo. Kada bude konkretno, čut će se.
Nedostaje li Vam "Milijunaš"?
- Ne. Zatvorili smo tu priču, bilo je divno, idemo dalje.
No, i dalje Vas identificiraju sa "Milijunašem".
- To je zato što je bilo prvo i dugo je trajalo pa su se ljudi navikli. Navike su opasna stvar.
Imate li još tremu kada izlazite na teatarsku scenu, pred TV kameru?
- Dugo nisam imao tremu. Dođe čovjeku neko zasićenje. Meni je došla faza malog zasićenja i ova predstava me je, definitivno, vratila u stari kolosijek i sada opet beskrajno uživam.
Često ste mi govorili da najviše uživate u pozorištu.
- Jeste, ali ja uvijek kažem: I da ćevape jedeš sedam dana zaredom, sedmog dana na nos bi ti izašli.
Je li između Renea i Vas bilo nesuglasica?
- Ne na ovom projektu. Začuđujuće, ali na ovom projektu nismo se nikada zakačili. Prije smo znali, ali možda smo sada i malo zreliji. Znali smo šta hoćemo, jedan drugog uvažavamo i savršeno se nadopunjujemo tako da je, stvarno, bilo milina raditi.
Jesu li svečanoj premijeri prisustvovali i Vaši roditelji?
- Oni su bili dan prije. Mijenjali smo se - roditelji i punica u petak, a u subotu Lejla, sestra, prijatelji. Kada su najbliži u publici, to ti da neko dodatno uzbuđenje, ali toliko su dugo znali za to da su i oni, vjerovatno, jedva čekali da vide u konačnici i svi su, zaista, prezadovoljni.
U Zagrebu, gdje ste više od 20 godina, živi mnogo ljudi iz BiH. Koliko je kompaktna bh. zajednica u Zagrebu, koliko ste u kontaktu, koliki utjecaj ima?
- Nisam pristalica nekog dijasporskog druženja, ako me razumiješ. Dosta se toga događa, bio sam na predstavljanju knjige muftije Šefke Omerbašića "Islam i muslimani u Hrvatskoj", čak sam je i čitao. Sedmicu prije toga u džamiji je bila promocija CD-a sevdalinki moje profesorice iz Zenice Zdenke Ahmetspahić. Vodio sam tu prezentaciju. Bile su nekoliko puta u Bošnjačkom kulturnom centru izložbe. Događa se toga i ja se odazovem kad god mogu. Družim se s ljudima koje volim, a ne samo zato što su rodom iz BiH. Imam tu dovoljno i prijatelja Bosanaca.
Kako odgajate svoju djecu u ovo ludo i teško vrijeme? Koliko je to teško, koliko strahujete za njih?
- Što kažu stariji, čim dobiješ dijete, više nikad nisi miran. Sretan si, da ti drugu dimenziju života, ali nisi nikada onako miran kao što si bio. Nije neko najsretnije vrijeme za djecu. Sa šest godina su na Facebooku, što je meni grozno. Trudit ću se da moja djeca dožive barem dio mog djetinjstva - malo lopte, zemlje, trave, potoka, kamenčića. Mobitel, baš ako mora, i to onaj japanski da se može samo javiti i nazvati. Ništa drugo. Moj Arman s tri godine, vidim, uzima "nintendo". Uzmi kamion, uzmi praćku, bilo šta. Sve ono što vodi otuđenju, pokušat ću im svesti na najmanju moguću mjeru. Za sada nam to uspijeva.
Govorili ste o mogućem proširenju porodice.
- Kada se dogodi, bit ću najsretniji na svijetu i neću to, sigurno, skrivati. Ali, još nije.
Koliko nemiri koji se posljednjih dana dešavaju u Zagrebu, utječu na Vašu porodicu i Vas?
- Razumijem gnjev naroda. Neki to koriste za iskaljivanje najnižih pobuda, ali glas naroda je vrlo bitan. Situacija nije baš najbolja. Nisam imao previše doticaja s tim, ali nadam se da će sve krenuti nekom boljom putanjom.
Pratite li i zanima li Vas ono što se dešava na političkoj sceni BiH?
- Naravno. Patim zbog toga već godinama. Jednostavno, u Bosni živi dosta ljudi koji ne vole Bosnu i to je ono što me grize i razara. Isto se tako nadam da ćemo za našeg života dočekati da u BiH žive Bosanci i Hercegovci sa svim svojim pravima, vjerskim slobodama. To je moj ideal, ali očito, dok se još ne iščiste neke stvari, što kriminalne, što radikalnonacionalne, neće, sigurno, biti idealno.
Jeste li razmišljali, pogotovo od kada imate porodicu, da odete daleko od ovih prostora?
- Ne. Previše sam vezan za sve ovo. Ovo je moj mali svijet, a svijet mi je ostali otvoren tako da mi je tu super.
Uskoro slavite 39. rođendan. Hoće li biti slavlja?
- Snimam kviz u te dane tako da ću sa suprugom na ručak. A 40. rođendan ću, ako Bog da, proslaviti kao i prije. Volim rođendane, sve mi je ljepše. Uživam u svojim sijedima, svojoj djeci i svemu što mi svaka nova godina donosi. Ne bih se nikada vraćao u neke godine.
Voljeli ste ići u kladionice.
- Volim i dan-danas se kladim i uživam u tome. To mi je relaksacija i ne vidim razlog da to ne radim i dalje. I ovako pratim nogomet pa mi je tako još malo zanimljivije. Ne smatram to uopće porokom.
Imate li poroka?
- Sve što umjereno radite u životu, ne može vam naškoditi. Najteže je naći mjeru u životu. Ono što volim, što ljudi smatraju porokom, rakiju prije ručka ili pivu, čašu vina, to ne smatram porokom. Možda još jedino te proklete cigarete. Možda to smatram veoma lošim za sebe, a ostalo ne.
Uživate li u popularnosti?
- Naravno da ti godi kada ljudi priznaju tvoj rad i zaustavljaju te na ulici i kada si im drag. Ne možeš biti svima drag i to ne očekujem, i to me ne dira. Ne razmišljam nikada o tome, ne osjećam neki pritisak. Ljudi su uglavnom dobronamjerni. Bude ti drago kada razvučeš čovjeku osmijeh na lice. To me ispunjava, sve ostalo smatram poslom i onim što me prati.
MOJ STAV O...
Turske sapunice.
- To je nešto novo što je počelo s "1001". Moj favorit je serija "Ezel", koju jedino pratim. Fenomenalna je, izvrsno producirana, sve je veoma dobro odglumljeno. Baš uživam u toj seriji.
Može li Sušić odvesti BiH na Evropsko prvenstvo?
- Još postoje šanse. Mi možemo ići navijati. Evo, Enis mi je predlagao da idemo na utakmicu u Pariz. Možda i odemo. Sušić je naša legenda. Prva asocijacija na bh. fudbal je Pape.
Laka uskoro objavljuje CD u Hrvatskoj.
- Veoma je interesantan i ima dosta fanova u Hrvatskoj. Imao sam priliku s njim i sjediti. Izuzetno je zanimljiv mladić. Bio sam i na njegovom koncertu.
Da li bi Vam bilo draže da na Evroviziji pobijedi BiH ili Hrvatska?
- Svejedno mi je ako će pobijediti jedna od te dvije.
Priča se da ste finansijski pomagali Čeliku?
- To je malo prenapuhano. Pa nisam ja taj tip koji može reći: "Eh, evo vam novac." Da imam, uvijek bih ga dao Čeliku. Ovo je bio drugi vid. Pokušavam pomoći svom klubu uvijek i gdje god mogu. Ostale stvari neka budu naša poslovna tajna. Uvijek sam otvoren za to, pogotovo zato što je moj prijatelj Nermin Šabić sada direktor. Trudit ću se da pomognem kako god mogu.
Hoćete li uskoro dolaziti na neku Čelikovu utakmicu?
- Doći ćemo u aprilu u Zenicu na sedam dana pa ako potkačim utakmicu, super. Ove godine smo u polufinalu Kupa BiH pa nekako se nadam da bi nam se mogle složiti karte pa da odemo u Evropu. Pokazali smo onu utakmicu s Gentom, ono je bila antologija. To može malo ko osim Zenice, da se niko ne uvrijedi.
Jeste li ljubomoran suprug?
- Veoma umjereno, onako zdravo, i supruga i ja. Ne ugrožavamo jedno drugo na taj način.
Iako je posljednjih dana zaista u velikoj gužvi, Tarik je rado odvojio vrijeme i za "Dnevni avaz" dao intervju. Zeničanin sa zagrebačkom adresom, koji u Hrvatskoj i BiH uživa status zvijezde, veoma je otvoreno govorio o brojnim temama.
Krenuli smo od "Spektakluka".
- Veoma sam zadovoljan, kao rijetko kada u životu. Rene i ja smo radili na tome cijelu godinu i zadovoljni smo baš svakim detaljom. Sada počinje frka. Nadam se da će "Spektakluk" imati dug život. Dobro smo najavili predstavu, a i mislim da je daleko kvalitetnija i bolja od "Magic Act Showa". Ovo je za sada naš životni projekt.
Čime se bavi "Spektakluk"?
- Našom vizurom života kakav nas danas bombardira, od rođenja do poznih godina, od spermića do staraca.
Postoje li planovi da "Spektakluk" bude izveden i u BiH?
- Toliki je interes u Zagrebu da ne vjerujem da ćemo godinu igdje drugo i u Hrvatskoj gostovati. Trebamo malo ovo tržište namiriti, a to će trajati dosta dugo.
Nakon godine priprema, sada, dakle, uživate i ubirete plodove rada.
- Apsolutno. Jedino je film slađi, snimiš i onda samo sjediš i uživaš. Ovo trebaš igrati svake večeri, ali nije teško kada nešto pripremaš godinu. I baš smo ponosni na to što smo napravili.
Igrate skoro svaku večer. Koliko je za to potrebno fizičke kondicije?
- Potrebna je kondicija. Stvarno nas to iscrpljuje. U posljednjih deset dana izgubio sam tri kilograma, što nisam u posljednjih ne znam koliko.
Kviz na HTV-u "1 protiv 100" ide svojim tokom.
- Da, ići će do ljeta i najesen je u planu novi kviz. Ali, još je to u fazi razgovora, pa vidjet ćemo. Kada bude konkretno, čut će se.
Nedostaje li Vam "Milijunaš"?
- Ne. Zatvorili smo tu priču, bilo je divno, idemo dalje.
No, i dalje Vas identificiraju sa "Milijunašem".
- To je zato što je bilo prvo i dugo je trajalo pa su se ljudi navikli. Navike su opasna stvar.
Imate li još tremu kada izlazite na teatarsku scenu, pred TV kameru?
- Dugo nisam imao tremu. Dođe čovjeku neko zasićenje. Meni je došla faza malog zasićenja i ova predstava me je, definitivno, vratila u stari kolosijek i sada opet beskrajno uživam.
Često ste mi govorili da najviše uživate u pozorištu.
- Jeste, ali ja uvijek kažem: I da ćevape jedeš sedam dana zaredom, sedmog dana na nos bi ti izašli.
Je li između Renea i Vas bilo nesuglasica?
- Ne na ovom projektu. Začuđujuće, ali na ovom projektu nismo se nikada zakačili. Prije smo znali, ali možda smo sada i malo zreliji. Znali smo šta hoćemo, jedan drugog uvažavamo i savršeno se nadopunjujemo tako da je, stvarno, bilo milina raditi.
Jesu li svečanoj premijeri prisustvovali i Vaši roditelji?
- Oni su bili dan prije. Mijenjali smo se - roditelji i punica u petak, a u subotu Lejla, sestra, prijatelji. Kada su najbliži u publici, to ti da neko dodatno uzbuđenje, ali toliko su dugo znali za to da su i oni, vjerovatno, jedva čekali da vide u konačnici i svi su, zaista, prezadovoljni.
U Zagrebu, gdje ste više od 20 godina, živi mnogo ljudi iz BiH. Koliko je kompaktna bh. zajednica u Zagrebu, koliko ste u kontaktu, koliki utjecaj ima?
- Nisam pristalica nekog dijasporskog druženja, ako me razumiješ. Dosta se toga događa, bio sam na predstavljanju knjige muftije Šefke Omerbašića "Islam i muslimani u Hrvatskoj", čak sam je i čitao. Sedmicu prije toga u džamiji je bila promocija CD-a sevdalinki moje profesorice iz Zenice Zdenke Ahmetspahić. Vodio sam tu prezentaciju. Bile su nekoliko puta u Bošnjačkom kulturnom centru izložbe. Događa se toga i ja se odazovem kad god mogu. Družim se s ljudima koje volim, a ne samo zato što su rodom iz BiH. Imam tu dovoljno i prijatelja Bosanaca.
Kako odgajate svoju djecu u ovo ludo i teško vrijeme? Koliko je to teško, koliko strahujete za njih?
- Što kažu stariji, čim dobiješ dijete, više nikad nisi miran. Sretan si, da ti drugu dimenziju života, ali nisi nikada onako miran kao što si bio. Nije neko najsretnije vrijeme za djecu. Sa šest godina su na Facebooku, što je meni grozno. Trudit ću se da moja djeca dožive barem dio mog djetinjstva - malo lopte, zemlje, trave, potoka, kamenčića. Mobitel, baš ako mora, i to onaj japanski da se može samo javiti i nazvati. Ništa drugo. Moj Arman s tri godine, vidim, uzima "nintendo". Uzmi kamion, uzmi praćku, bilo šta. Sve ono što vodi otuđenju, pokušat ću im svesti na najmanju moguću mjeru. Za sada nam to uspijeva.
Govorili ste o mogućem proširenju porodice.
- Kada se dogodi, bit ću najsretniji na svijetu i neću to, sigurno, skrivati. Ali, još nije.
Koliko nemiri koji se posljednjih dana dešavaju u Zagrebu, utječu na Vašu porodicu i Vas?
- Razumijem gnjev naroda. Neki to koriste za iskaljivanje najnižih pobuda, ali glas naroda je vrlo bitan. Situacija nije baš najbolja. Nisam imao previše doticaja s tim, ali nadam se da će sve krenuti nekom boljom putanjom.
Pratite li i zanima li Vas ono što se dešava na političkoj sceni BiH?
- Naravno. Patim zbog toga već godinama. Jednostavno, u Bosni živi dosta ljudi koji ne vole Bosnu i to je ono što me grize i razara. Isto se tako nadam da ćemo za našeg života dočekati da u BiH žive Bosanci i Hercegovci sa svim svojim pravima, vjerskim slobodama. To je moj ideal, ali očito, dok se još ne iščiste neke stvari, što kriminalne, što radikalnonacionalne, neće, sigurno, biti idealno.
Jeste li razmišljali, pogotovo od kada imate porodicu, da odete daleko od ovih prostora?
- Ne. Previše sam vezan za sve ovo. Ovo je moj mali svijet, a svijet mi je ostali otvoren tako da mi je tu super.
Uskoro slavite 39. rođendan. Hoće li biti slavlja?
- Snimam kviz u te dane tako da ću sa suprugom na ručak. A 40. rođendan ću, ako Bog da, proslaviti kao i prije. Volim rođendane, sve mi je ljepše. Uživam u svojim sijedima, svojoj djeci i svemu što mi svaka nova godina donosi. Ne bih se nikada vraćao u neke godine.
Voljeli ste ići u kladionice.
- Volim i dan-danas se kladim i uživam u tome. To mi je relaksacija i ne vidim razlog da to ne radim i dalje. I ovako pratim nogomet pa mi je tako još malo zanimljivije. Ne smatram to uopće porokom.
Imate li poroka?
- Sve što umjereno radite u životu, ne može vam naškoditi. Najteže je naći mjeru u životu. Ono što volim, što ljudi smatraju porokom, rakiju prije ručka ili pivu, čašu vina, to ne smatram porokom. Možda još jedino te proklete cigarete. Možda to smatram veoma lošim za sebe, a ostalo ne.
Uživate li u popularnosti?
- Naravno da ti godi kada ljudi priznaju tvoj rad i zaustavljaju te na ulici i kada si im drag. Ne možeš biti svima drag i to ne očekujem, i to me ne dira. Ne razmišljam nikada o tome, ne osjećam neki pritisak. Ljudi su uglavnom dobronamjerni. Bude ti drago kada razvučeš čovjeku osmijeh na lice. To me ispunjava, sve ostalo smatram poslom i onim što me prati.
MOJ STAV O...
Turske sapunice.
- To je nešto novo što je počelo s "1001". Moj favorit je serija "Ezel", koju jedino pratim. Fenomenalna je, izvrsno producirana, sve je veoma dobro odglumljeno. Baš uživam u toj seriji.
Može li Sušić odvesti BiH na Evropsko prvenstvo?
- Još postoje šanse. Mi možemo ići navijati. Evo, Enis mi je predlagao da idemo na utakmicu u Pariz. Možda i odemo. Sušić je naša legenda. Prva asocijacija na bh. fudbal je Pape.
Laka uskoro objavljuje CD u Hrvatskoj.
- Veoma je interesantan i ima dosta fanova u Hrvatskoj. Imao sam priliku s njim i sjediti. Izuzetno je zanimljiv mladić. Bio sam i na njegovom koncertu.
Da li bi Vam bilo draže da na Evroviziji pobijedi BiH ili Hrvatska?
- Svejedno mi je ako će pobijediti jedna od te dvije.
Priča se da ste finansijski pomagali Čeliku?
- To je malo prenapuhano. Pa nisam ja taj tip koji može reći: "Eh, evo vam novac." Da imam, uvijek bih ga dao Čeliku. Ovo je bio drugi vid. Pokušavam pomoći svom klubu uvijek i gdje god mogu. Ostale stvari neka budu naša poslovna tajna. Uvijek sam otvoren za to, pogotovo zato što je moj prijatelj Nermin Šabić sada direktor. Trudit ću se da pomognem kako god mogu.
Hoćete li uskoro dolaziti na neku Čelikovu utakmicu?
- Doći ćemo u aprilu u Zenicu na sedam dana pa ako potkačim utakmicu, super. Ove godine smo u polufinalu Kupa BiH pa nekako se nadam da bi nam se mogle složiti karte pa da odemo u Evropu. Pokazali smo onu utakmicu s Gentom, ono je bila antologija. To može malo ko osim Zenice, da se niko ne uvrijedi.
Jeste li ljubomoran suprug?
- Veoma umjereno, onako zdravo, i supruga i ja. Ne ugrožavamo jedno drugo na taj način.
Sa .depo.ba preuzeo Radovića sokak
Постови
