piše: Željko Cvijanović
Još od onog dana u ratu kada su se na teritoriji RS-a počeli sudarati kamioni sa neocarinjenom robom od kojih je jedne kontrolisao Momčilo Krajišnik, dok su drugi pripadali tadašnjoj Miloševićevoj simpatiji iz opozicije, Miloradu Dodiku, budući premijer RS-a je shvatio da ekonomije ne samo da nema bez politike nego i da ne treba da je bude. Držao se toga i kasnije kada je svojim ljudima direktorske pozicije dijelio kao ordenje1. DODIK ĆE RASTURITI NACIO
NALISTE: Iako je Milorad Dodik prije dvije i po godine sa vlasti smijenio nacionaliste iz SDS-a, Dragan Kalinić i drugovi nemaju nikoga kome bi bili više zahvalni za svoj opstanak. Naime, politička istorija Balkana ne pamti da je neka partija izgubila izbore zato što je bila nacionalistička. Kao što ih u novembru 2000. neće zbog toga izgubiti Alija Izetbegović, nije ih zbog toga tri godine prije izgubio ni SDS, već zato što je Biljana Plavšić bila dovoljno ubjedljiva tvrdeći da tu stranku vode lopovi i kriminalci. U medjuvremenu, dio kriminalaca izašao je iz posla i SDS-a brzinom kojom je ta stranka izašla iz vlade. Dio je ostao u poslu jer nije ostao u SDS-u, već je sačekao u kući da otključa Dodiku i Plavšićevoj. Kada je na prvim sljedećim izborima u septembru 1998. planirao da sa koalicijom Sloga osvoji 51 odsto glasova, Dodik je u izbornoj kampanji u jednoj sali u Ugljeviku biračima objasnio prirodu podrške stranaca koju uživa. “Kako god vi glasali, ja ću biti premijer”, izgovorio je Dodik najoriginalniju predizbornu parolu. Održao je obećanje, ali su ga održali i oni glasajući za SDS i radikale. Ostatak svog mandata Dodik je potrošio radeći sve da stanovništvo što prije zaboravi afere SDS-a, zatrpavajući mu ionako plitku memoriju aferama svojih ljudi. Danas Dragan Čavić, vedeta najstarije stranke u RS-u, izgleda svježe kao Safet Sušić na svom čuvenom debiju protiv Madjara i koga je briga što to više nisu godine u kojima se debituje. Niko nije, uključujući i Carlu del Ponte, toliko uradio na uljudjivanju SDS-a koliko Dodik. Sve dok on bude Kalinićev antipod – SDS će pobjedjivati na izborima, a stranci će se ubijati da dokažu kako je rejting nacionalnih stranaka u padu, ali će se još više ubijati da spriječe da se u parlamentu zajedno podignu 42 ruke (posljednjih mjeseci čak multietničke ruke) sa porukom: “Dolje Mile!”.2. DODIK JE DEMOKRATA: Naravno, nije problem što u svijetu ne postoji toliko hrabar premijer koji će za svoj parlament reći: “To je skup površnih ljudi.” Problem nastaje kada taj isti premijer, koga je u bolja vremena birao parlament, hoće da bira poslanike. Iako se nije libio i da poslanicima zaprijeti batinama ili da im ponudi novac za dizanje ruke, Dodik je jedini premijer na svijetu koji vlada uz istinsku podršku jedva četvrtine parlamenta. Takav opstanak na vlasti, uz malo je reći podršku stranaca, problematičan je zbog tri stvari: prvo, Dodika udaljava od podrške birača. Drugo, i Dodika, i strance, i RS udaljava od demokratije. I treće, najvažnije, RS udaljava od toga da ima vlast koju će u isto vrijeme podržavati i narod i stranci, što je, kad se oba bosanska entiteta tice, jedina prosperitetna formula. Ovako, poruka odsudne podrške stranaca Dodiku emitovana Srbima glasi: “Dodik je jedini normalan čovjek u ovom narodu”, što je dovoljan razlog da se svaki normalan Srbin osjeća bar posrano.
3. DODIK ĆE STVORITI MULTIETNIČKO DRUŠTVO: Neće, zato što nije učinio ništa da prosječnom srpskom biraču, koga je Krajišnik “prerano” napustio, objasni da je on čovjek iz drugog filma, nego je čak nasilno posegao za Krajišnikovom podrškom iz Haaga. Neće, zato što se nikada nije fotografisao sa bošnjačkim izbjeglicom koji se vraća kući, čime bi Srbima pokazao da ovi nisu došli da ih pojedu niti da otmu i ono malo hljeba od njihovih porodica. Neće, zato što svake godine iznova vjeruje da treba da dobije izbore nacionalnom zvakom, dok tajno potpisuje sve multietničke naloge koje pred njega stavljaju stranci. Ali, manje je važno hoće li BiH imati zajedničku elektroprivredu ili vojsku. Važnije je stvaranje društvene strukture koja će funkcionisati na otvorenom principu. Ali Dodik nije otvoren, ne zato što je nacionalista, vec zato što voli da mulja i što riječ društvo za njega ne znači ništa vise od ekipe sa kojom je upravo smijenio nekog provincijskog direktora, a onda su svi skupa otišli na piće.
4. DODIK ĆE STVORITI NOVU INFRASTRUKTURU: Premijer Dodik pita svog ministra: “A šta vi o tome mislite, ministre odbrane Dodik?” A ovaj odgovara: “Potpuno se slažem, predsjedniče Dodik, naravno ukoliko su saglasni ministar policije Dodik i ministar saobraćaja Dodik.” Drugim riječima, Dodiku je u vladi pošlo za rukom da preslika izvršni odbor njegove opštine Laktaši. Nije bilo problema da radi šest poslova odjednom, problem je nastao kada je tih šest poslova morao da radi na šest mjesta. Bili su potrebni mjeseci da Dodik shvati da u istom trenutku ne može biti i premijer RS-a i predsjednik opštine Bratunac. Kada je to shvatio, uzeo je torbu sa parama i krenuo na turneju, gdje su jedino oni sa nosom stečenim u prethodnoj vlasti znali šta se nosi u takvim torbama i kako se ta životinjka mami napolje. Zato njegove vlade danas izvan Banjaluke ima malo i jedino kada smjenjuje direktore firmi koji pripadaju drugim strankama. Zato je njegove i srodnih mu stranaka diljem RS-a poslije samo dvije godine vlasti bilo više u aferama i malverzacijama nego u matičnim kancelarijama. Riječju, Dodik se nije pojavljivao sa idejom pa potom ubrizgavao pare, nego je skratio put pojavljujući se sa parama, poslije čega više nikome nije bilo do ideje. To će oko njegove vlade i SNSD-a, ako tu i ima neke razlike, skupiti face tipa Marka Ašanina, lidera SNSD-a u Srpskom Sarajevu, koji se na izborima 1998. pojavio na listi radikala, Vojina Mujičića, prvog čovjeka Rafinerije u Bosanskom Brodu i jedinog pravoslavca koji stiče lovu na sličan način kao i kuvajtski emir. Tu je carinik Dragoljub Trivanović, valjda prvi biznismen na svijetu koji je privatizovao carinu, i još mnogo njih sa kojima se prije dobija neka godina zatvora nego izbori. Što se tiče one mase najboljeg u RS-u sto je '97. podržalo Plavšićevu i Dodika, njih danas valja tražiti pod sljedećim odrednicama: inostranstvo ili bar redovi pred ambasadama; SDS (“reformisani”); PDP Mladena Ivanića, gdje je sada i Branko Dokić, jedan od rijetkih političara po vokaciji koji je bio sa Dodikom i kome se, izgleda, nije dopalo da ga u sopstvenoj zemlji gledaju kao gastarbajtera na godišnjem odmoru u rodnom selu.
5. DODIK ĆE PROVESTI DEJTONSKI SPORAZUM: Možda bi o tome najviše mogli da govore svi oni Srbi koji pet godina poslije rata zive u kolektivnim smještajima ili oni Bošnjaci koji su najavili kako će ove jeseni kampovati u šatorima pred Banskim dvorom. Ali, varaju se da je Dodik antidejtonac nacionalističke provenijencije: sprečavanje Bošnjaka da se vrate u Banjaluku samo zato što su Bošnjaci bila bi, iako nakaradna, Dodikova strateška postavka, a on je od strateških postavki beznadežno operisan. Čitava njegova politika zasnovana je na tome da svakoga jutra uz kafu svoje ljude pita: “Šta ćemo danas?” A izbjeglice su po prirodi stvari takve da uvijek mogu čekati još jedan dan. Kao i svi drugi dijelovi Daytona koji nisu mogli da stanu u kofer Jacquesa Kleina.
6. DODIK ĆE PRIVREDU UKLONITI OD POLITIKE: Još od onog dana u ratu kada su se na teritoriji RS-a poceli sudarati kamioni sa neocarinjenom robom od kojih je jedne kontrolisao Momčilo Krajišnik, dok su drugi pripadali tadašnjoj Miloševićevoj simpatiji iz opozicije RS-a, Dodiku, budući premijer je shvatio da ekonomije ne samo da nema bez politike nego i da ne treba da je bude. Držao se toga i kasnije kada je svojim ljudima direktorske pozicije dijelio ne kao stvari povjerenja i odgovornosti, već kao ordenje. Tako je glavni način privredjivanja kod Dodikovih ljudi – dobijanje preduzeća na lizing, a po principu: “evo, direktoriši, platićes kad ti krene”. Za to vrijeme, on sam i njegov narod nakačeni su na strance u jednoj čudnoj mješavini prošenja (“daj, da te Bog poživi”), ucjene (“daj, ili će se vratiti SDS”) i reketa (“daj, štitim RS od Miloševića, a to košta”). Zbog svega toga danas se može reći da dnevni opstanak RS-a zavisi od milosti stranaca i da u toj državi jedini novac koji nije političke boje jeste onaj koji zaradi prodavac kokica pred Banskim dvorom. Elem, od početka Dodikove vladavine pa do danas – taj grafikon nema oscilacija – svakog sljedećeg dana bilo je teže napraviti posao ako u njega nisi ugradio premijerove ljude i ostale nosioce pečata, koji vole da se odazivaju na ime država.
7. DODIK JE ZA SLOBODNE MEDIJE: “Šta bi mi bez nezavisnih medija”, rekao je jednom prilikom, vjerovali ili ne, Momčilo Krajišnik. Doduše, tek pošto je otišao u opoziciju. A Dodik ni tada, kad mu je medjunarodna zajednica poklonila Nezavisne novine, čija kritika režima se razvijala u isključivoj zavisnosti da li je u njemu Mile ili nije. U medjuvremenu, RS je dobila Rajka Vasića za ministra informacija, koji se, kao stari kumrovečki kadar u novom pakovanju, bavio prebrojavanjem redova koji su u novinama posvećeni premijeru u odnosu na ostale manje važne političare. Potom je smijenio gomilu urednika, vladinu agenciju prije dovodjenja u red proglasio terorističkom, smijenjen je jedan urednik koji je naslov Dodikove izjave stavio opasno blizu fotografije majmuna koji je u zoo vrtu dobio potomstvo, da bi sve bilo začinjeno Vasićevim pozivom javnom tužiocu da najzad preduzme nešto protiv neposlušnih novinara. Rezultat: na kraju Dodik, osim dva magazina, kontroliše sve uticajne medije u RS-u i oni se po svom jeziku zaista mnogo razlikuju od Milosevićevih. Dok Slobina RTS, sasvim pošteno, mrzi demokrate, kurve i strance, Dodikovi mediji to rade suptilnije: “Pokaži mi ko nije demokrata, da mu slomim kičmu.”
8. DODIK ĆE POMOCI OPOZICIJI U SRBIJI: Naravno, to je već stara ideja medjunarodne zajednice, koja se ostvarila utoliko što je Dragoslav Avramović vidio Laktaše, a Dodik pokazao da i on kanabe za trku ima. Poslije se vjerovalo da će Srbija biti promijenjena medijima iz RS-a, bez da se iko normalan upitao: a zašto onda nije promijenjena RS. Ukratko, Dodik ima šanse da pomogne opoziciji u Srbiji taman onoliko koliko medju Beogradjanima ima procenata navijača banjalučkog “Borca”.
9. DODIK ĆE ELIMINISATI KORUPCIJU: S obzirom na strukturu korupcionaške piramide u RS-u, ideja da Dodik može eliminisati korupciju može se realizovati samo na dva načina. Da se sam zaključa i ključ baci kroz prozor ili da izvrši harikiri (“To je ono kad avion rukne u brod”, kako je, kažu, drevni istočnjački običaj objasnio jednom prilikom po povratku iz Japana). Pošto se obje postavke kose sa novinarskim kodeksom, prelazim na slijedeću zabludu.
10. DODIK ĆE BITI DIO DEMOKRATSKOG FRONTA U RS-u I BiH: Možda, ali bi za početak bar trebalo da od njega prestanu da bježe Zlatko Lagumdžija i Mladen Ivanić. Umjesto toga, oni su, da ih ne bi ko povezao sa demokratom iz Laktaša, Dodiku čak suprotstavili svoje ljude na predsjedničkim izborima u RS-u, čime obojica, u krajnjem, rade posao Mirku Šaroviću, kandidatu SDS-a. Gdje je problem? Vezati se s nekim valjda znači biti spreman i podijeliti sudbinu s njim, što ni Lagumdžiji ni Ivaniću ne pada na pamet kad je Dodik u pitanju. Oni sa sobom računaju na dužu stazu, a u Dodiku vide tipa za jednu sezonu. Ali Dodik na vlasti vec igra treću zaredom. Ništa za to, komad je bio malo veći. Komad posljednjeg lidera pretpolitičke ere u RS-u.
Iz arhive Dana. Tekst objavljen u 169. broju, augusta 2000. godine
sa 6yka sajta prenio Radovića sokak
pogledaj najnovije vijesti OVDE
Постови
