PISMA IZ TREBINJA: Ponosan sam što moje ikone imaju svrhu, što iz mojih usta nije izašla riječ 'balija'

9. 3. 2011. | posted in |


PISMA IZ TREBINJA: Ponosan sam što moje ikone imaju svrhu, što iz mojih usta nije izašla riječ 'balija'

Nemamo snage, kao neke komšije da ih tješimo bacajući im 10 maraka na elektronske uređaje, traktore, užas, mislili su da to, barem, onaj gore ne vidi.No, šofer, a kasnije diplomirani ekonomista bio je njihov, da Bog oprosti, bog. Pucalo se po komšijama. Ali ikone su bitne...
blazo stevovic
Piše: Blažo Stevović, predsjednik Alternativnog kluba Trebinje
Svi koji ste poklekli, zaboravili. Mada se zaboraviti ne da.
Moj prozor u suzama na drugom spratu, majka i ja ridamo suze i gledamo Karadže, komšije, kako odlaze.
Ne možemo nista osim suza.
Nemamo snage, kao neke komšije da ih tješimo bacajući im 10 maraka na elektronske uređaje, traktore, užas, mislili su da to, barem, onaj gore ne vidi.
No, šofer, a kasnije diplomirani ekonomista bio je njihov, da Bog oprosti, bog.
Pucalo se po komšijama.
Ali ikone su bitne...
Danas u svakoj kući vise ikone koje blagosiljaju nepokajani pravoslavni sveštenici. Tom prilikom dobijaju za blagoslove i po 100  evra, a ne pitaju odakle.
Svi u komšiluku znamo da je od droge, jer je 100 evra, za poštena čovjeka u Trebinju, misaona imenica.
Džaba vam ikone i pravoslavlje na genocidni, krvavi način.
Sve molitve vam uzalud, gospodo sveštenici.
Ovo pišem, jer me je moja Seina, ljepotom i nadom, te sa svojom vjerom i plemenitošću natjerala da pišem prije jutarnje kahve. One već naviknute sa rahat lokumom.
Ponosan sam što moje ikone imaju svrhu, što iz mojih usta nije izašla riječ “balija”, ma ponosan sam na moju svetu majku, koja je cijelo vrijeme rata brala kadulju da bi opstali. Kako je, o moj Bože, ta žena pri pameti, šta su mi i šta su joj radili.
Vučurevići na sve strane, dabogda vam Bog vraćao onoliko dobra na kvadrat koliko ste nanijeli meni, mojoj porodici i mom Trebinju jada.Niste Vučureviću uništili Resulbegoviće, Rizvanbegoviće...
Džaba ste sa visokim današnjim funkcionerima pojedinih javnih preduzeća nazdravljali Rubinovim vinjakom, džaba, evo opet džamije i danas će se klanjati džuma.
I ono prase pred džamijom...
Te Srđana Aleksića su ubile pjandure!
Dubrovnik je napao Trebinje!
Vučurevićevi specijalci su sačuvali mir!
Šta si Vučureviću sa svojim trabantima iznio iz Trebinja!
Ko si ti da djelis platane nekom pridošlici, a znaš da nisu tvoji!
Zašto si dopustio da ti muče i zapale komšiju preko puta!
Sve uskličnici, ima ih još mnogo, jer odgovore znam, pa mi upitnici ne trebaju.
Dok ovo srce zgaženo, ali koje još uvijek titra, postoji, uvijek će te u javi i u snu, Vučureviću, pitati je li ovo “ONO ŠTO I UNUCIMA ŽELIŠ, A TO JE DA ŽIVE U GETU, DODUŠE U RASKOŠNIM BEOGRADSKIM STANOVIMA, ŽELJNI SVIJETA, KOJI SI IM ODUZEO! STIDE TE SE, PAMETNA DJECA!”
Imaš podršku kriminalaca, to znam. U posljednje vrijeme i onoga iz Laktaša i famoznog električara iz Vareša, koji je prevrnuo po očevom grobu Blaža Stevovića, koji prašta, ali ne zaboravlja! E, moj Grigorije!
Gospodo, Vi  koji još vjerujete u projekat Republika Srpska, odgovorno Vam tvrdim da vjerujete u zlo, genocid, etničko čišćenje, mržnju, lopovluk, beznađe...
Sve sam na svojoj koži osjetio.
Idem piti kahvu, da mi ne bi što još palo na pamet u ovo strašno trebinjsko jutro, koje grmi, isto onako kao kada mi je grmljavina oduzela oca, jer niste isključili struju Vi Milenko Šaraba, Ćelo Andjelicu... A pri tom ste ključnog svjedoka vojnika JNA, Spomenka proglasili neuračunljivim.
No, prošao je put Trebinje - Herceg Novi. Obrad ga je trasirao, moj otac!
Kao što će proći sve nepravde trebinjske, a previše ih je, tako će doći ona bolja vremena, moraju, možda ih ne dočekam, ali neka dođu, kao da sam ih dočekao. DO TADA, SRAM VAS BILO, OBEZDUŠENE DUŠE, ŠTO VAM KRV NA REVERIMA STVRDNUTA STOJI, VEĆ DUGO...

AbrašMEDIA