Komentar urednice našeg partnerskog portala BLIN MAGAZIN iz Banja Luke Tanje Gatarić povodom odluke ali i izjave ministra u Vladi RS Antona Kasipovića o tome kako plate direktorima javnih preduzeća ne mogu biti veće od 3000 KM
Piše: Tanja GATARIĆ
Svakodnevno žurimo, i u toj žurbi se ne osvrćemo na ljude koji prolaze pored nas. A kada samo malo pogledamo oko sebe vidjećemo izmučena, zabrinuta i nesrećna lica naših sugrađana. I dok se po medijima barata milionskim ciframa, obični smrtnici na ulicama Banjaluke razmišljaju kako da danas nabave pola marke!
I tako žureći na posao moju uspavanost razbudila je gospođa u nekim 60-tim godina: 'Dijete imaš li pola marke treba mi za lijekove', na prvu sam je zbunjeno pogledala, i trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim o čemu se radi.
Gospođa je izgledala poput naših majki i baki, stajala je pored apoteke, i nije joj bilo prijatno tražiti tih pola marke od nepoznatih lica.
Nakon tog događaja osjećala sam tugu, ali istovremeno i bijes, počela sam da se osvrćem na ulici i zapažam lica slučajnih prolaznika. Postala sam svjesna - našim gradom hodaju namučeni, zabrinuti i tužni ljudi.
Tu i tamo primjetićete nekog nasmijanog školarca, djecu koja još uvijek nisu opterećena problemima koji muče njihove roditelje: 'Da li ću danas moći da nahranim porodicu?'.
Pitala sam se šta će biti sa mojom generacijom za nekih 30 godina. Da li ćemo i mi poput ove gospođe, ispred apoteke, moliti slučajne prolaznike za pola marke?
Vjerovatno ne bih napisala ovaj tekst da me vijest koja je uslijedila, nije razljutila i 'bacila' u razmišljanje: 'Vlada RS usvojila je odluku da ukupna primanja direktora javnih preduzeća iznose do 3.000 KM'.
'Tri hiljade konvertibilnih maraka', odzvanjalo je u mojoj glavi.
Ko su ti slavni direktori i izvršni direktori javnih preduzeća, čiji se rad, u današnje vrijeme tzv. krize, vrednuje cifrom od 2.500 do 3.000 KM?
Sasvim nonšalantno, kao da je riječ o tome da danas pada snijeg, ovu vijest novinarima je saopštio potpredsjednik Vlade RS Anton Kasipović.
'Utvrdili smo prijedlog ugovora o radu između poslodavaca i direktora i izvršnih direktora javnih preduzeća, kojim je, između ostalog, regulisano da plata direktora, zajedno sa regresom, toplim obrokom, zimnicom i ostalim primanjima, ne može biti veća od 3.000 KM, a za izvršne direktore od 2.500 KM', kaže ponosno Kasipović i pri tome dodaje da se ta plata, u skladu sa zakonima, uvećava za minuli rad, što je 'pravo koje se ne dira'.
Prvo pitanje koje sam sebi postavila bilo je: 'Ako su im plate smanjene na iznose od 2.500 do 3.000 KM, kolike su im plate bile prije smanjenja?'.
Jedno pitanje vuklo je drugo pitanje.
Ko su ljudi koji u RS žive na visokoj nozi, dok gospođa, poput naših majki i baki, nepoznate ljude na ulici moli za pola marke?
Poznato je da direktor i izvršni direktor u RS ne možete biti zahvaljujući svom znanju i sposobnostima, a da pri tome niste bliski vrhovnim političkim krugovima, među narodom u Republici Srpskoj, poznatom kao sveti SNSD.
Zamislite ako nekom direktorčiću javnog preduzeća smanje platu na, njima minornih, 2.500 ili 3.000 KM, kolike plate imaju njihovi poslanici, odbornici i drugi dodvorači i dupeljupci, u našem narodu poznati kao podguzne muve ili niškoristi.
I kao što reče Kasipović, direktorčićima se plata uvećava za minuli rad u skladu sa zakonom i to je, kako ponosno izjavi, 'njihovo pravo koje se ne dira'.
A da li obični smrtnik u današnjoj Republici Srpskoj ima svoja prava u koja se ne dira? Čini mi se da o tome mnogo ne brine ni sveti SNSD, a ni potpredsjednici i predsjednici Vlada i svetih palata!
Pretpostavljam da je ova vijest trebala da nas obraduje i da nam se skrene pažnja da Vlada RS iskreno brine i da ne žrtvuje samo borce, radnike i penzionere, nego da su i primanja direktorčića žrtvovana u svrhu velike krize.
Hvala Vladi RS što brine!
Ne znam da li i mi treba da se zabrinemo za direktorčiće? Možda neće uspjeti da prežive sa 'minornih' 3.000 KM, jer ko zna na šta su navikli!
Sa www.depo.ba preuzeo Radovića sokak
Svakodnevno žurimo, i u toj žurbi se ne osvrćemo na ljude koji prolaze pored nas. A kada samo malo pogledamo oko sebe vidjećemo izmučena, zabrinuta i nesrećna lica naših sugrađana. I dok se po medijima barata milionskim ciframa, obični smrtnici na ulicama Banjaluke razmišljaju kako da danas nabave pola marke!
I tako žureći na posao moju uspavanost razbudila je gospođa u nekim 60-tim godina: 'Dijete imaš li pola marke treba mi za lijekove', na prvu sam je zbunjeno pogledala, i trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim o čemu se radi.
Gospođa je izgledala poput naših majki i baki, stajala je pored apoteke, i nije joj bilo prijatno tražiti tih pola marke od nepoznatih lica.
Nakon tog događaja osjećala sam tugu, ali istovremeno i bijes, počela sam da se osvrćem na ulici i zapažam lica slučajnih prolaznika. Postala sam svjesna - našim gradom hodaju namučeni, zabrinuti i tužni ljudi.
Tu i tamo primjetićete nekog nasmijanog školarca, djecu koja još uvijek nisu opterećena problemima koji muče njihove roditelje: 'Da li ću danas moći da nahranim porodicu?'.
Pitala sam se šta će biti sa mojom generacijom za nekih 30 godina. Da li ćemo i mi poput ove gospođe, ispred apoteke, moliti slučajne prolaznike za pola marke?
Vjerovatno ne bih napisala ovaj tekst da me vijest koja je uslijedila, nije razljutila i 'bacila' u razmišljanje: 'Vlada RS usvojila je odluku da ukupna primanja direktora javnih preduzeća iznose do 3.000 KM'.
'Tri hiljade konvertibilnih maraka', odzvanjalo je u mojoj glavi.
Ko su ti slavni direktori i izvršni direktori javnih preduzeća, čiji se rad, u današnje vrijeme tzv. krize, vrednuje cifrom od 2.500 do 3.000 KM?
Sasvim nonšalantno, kao da je riječ o tome da danas pada snijeg, ovu vijest novinarima je saopštio potpredsjednik Vlade RS Anton Kasipović.
'Utvrdili smo prijedlog ugovora o radu između poslodavaca i direktora i izvršnih direktora javnih preduzeća, kojim je, između ostalog, regulisano da plata direktora, zajedno sa regresom, toplim obrokom, zimnicom i ostalim primanjima, ne može biti veća od 3.000 KM, a za izvršne direktore od 2.500 KM', kaže ponosno Kasipović i pri tome dodaje da se ta plata, u skladu sa zakonima, uvećava za minuli rad, što je 'pravo koje se ne dira'.
Prvo pitanje koje sam sebi postavila bilo je: 'Ako su im plate smanjene na iznose od 2.500 do 3.000 KM, kolike su im plate bile prije smanjenja?'.
Jedno pitanje vuklo je drugo pitanje.
Ko su ljudi koji u RS žive na visokoj nozi, dok gospođa, poput naših majki i baki, nepoznate ljude na ulici moli za pola marke?
Poznato je da direktor i izvršni direktor u RS ne možete biti zahvaljujući svom znanju i sposobnostima, a da pri tome niste bliski vrhovnim političkim krugovima, među narodom u Republici Srpskoj, poznatom kao sveti SNSD.
Zamislite ako nekom direktorčiću javnog preduzeća smanje platu na, njima minornih, 2.500 ili 3.000 KM, kolike plate imaju njihovi poslanici, odbornici i drugi dodvorači i dupeljupci, u našem narodu poznati kao podguzne muve ili niškoristi.
I kao što reče Kasipović, direktorčićima se plata uvećava za minuli rad u skladu sa zakonom i to je, kako ponosno izjavi, 'njihovo pravo koje se ne dira'.
A da li obični smrtnik u današnjoj Republici Srpskoj ima svoja prava u koja se ne dira? Čini mi se da o tome mnogo ne brine ni sveti SNSD, a ni potpredsjednici i predsjednici Vlada i svetih palata!
Pretpostavljam da je ova vijest trebala da nas obraduje i da nam se skrene pažnja da Vlada RS iskreno brine i da ne žrtvuje samo borce, radnike i penzionere, nego da su i primanja direktorčića žrtvovana u svrhu velike krize.
Hvala Vladi RS što brine!
Ne znam da li i mi treba da se zabrinemo za direktorčiće? Možda neće uspjeti da prežive sa 'minornih' 3.000 KM, jer ko zna na šta su navikli!
Sa www.depo.ba preuzeo Radovića sokak
najnovije vijesti OVDE
AllBlogToolsFacebook comments for blogger brought to you by AllBlogTools.com , Get Yours?