Novinarski prosvjedi protiv cenzure, Zagreb, studeni 2009
12.02.2011
Feral Tribune, Radio Zid, Studio 99, B92, Dani – tek su neki od medija u regiji koji su se u ratnim i poratnim 90-tim isticali po svom poštenju, otvaranju medijskih sloboda, progovaranju o temama koje nisu bile dobrodošle u matičnim im državama.
Dvadesetak godina kasnije, nekih više nema, politika ih je uspjela uništiti, neki su prodani etabliranim medijima ili strancima.
Da li su mediji, s kojima smo se ponosili, odigrali svoju ulogu? Da li smo zaboravili da je sloboda izražavanja jedna od temeljnih ljudskih prava?
Nedavno je vlasnik magazina Dani, Senad Pećanin, prodao brend ovog uglednog tjednika listu Oslobođenje. Taj je potez usmjerio razmišljanje djela javnosti, ne samo profesionalne, prema sudbini medija koji su bili stjegonoše u procesu osvajanja profesionalnih sloboda u Bosni i Hercegovini.
Bio je to svojevrsni podsjetnik kako na sceni više nema, ili ih ima samo po imenu, ni radija FERN-a, ni Zida, nema TV stanica OBN i Studio 99, nema starog banjalučkog Reportera, ni brojnih drugih priznatih medija koji su služili na čast novinarskoj profesiji, piše Budo Vukobrat u tekstu Knjiga nezavisnih medija spala na dva slova.
Hrvatskoj treba novi Feral i nova Latinica, ma kako se oni zvali. Prava je šteta da se gase mediji i emisije koje su godinama širile slobodu govora i otvarale teme koje političari sigurno ne bi sami pokretali – slaže se većina novinara, medijskih stručnjaka i analitičara u Hrvatskoj.
Trenutno je neizvjesna i sudbina kultnog zagrebačkog Radija 101, a bolje upućeni kažu da hrvatsku medijsku scenu, u isprepletanim interesima kapitala i politike, tek čekaju pravi tektonski potresi, kako u vlasničkom, tako i u uređivačkom smislu, ocjenjuje Ankica Barbir Mladinović u tekstu Hrvatskoj treba novi Feral.
Što se događa sa slobodnim medijima u Srbiji, prije svega onim, koji su tokom krvavih devedesetih i Miloševićeve diktature, branili ugled profesije i osnovna načela demokracije?
U Radio-televiziju B92 došao je novi vlasnik – stranac, a listovi Vreme i Danas, koji su uspjeli ostati u rukama njihovih novinara i urednika, vode neravnopravnu i bespoštednu bitku na tabloidiziranom medijskom tržištu Srbije.
Koliko, u takvim okolnostima, ima prostora za slobodno novinarstvo, i koliko je ono, uopće, potrebno sadašnjim demokratskim vlastima, analizira u tekstu Slobodno novinastvo na izdisaju Nebojša Grabež.
U Crnoj Gori danas postoje dva značajna medija koja su 90-tih nosili predznak nezavisni: tjednik Monitor i radio Antena M. Iako stvoreni od iste grupe ljudi, koja je gajila kritički odnos prema vlasti, danas imaju prilično različito viđenje trenutne situacije u kojoj funkcioniraju.
„Mi smo pod pritiscima koji su jači nego u najgore vrijeme Slobodana Miloševića“, rekla je izvršna direktorka podgoričkog nedjeljnika Monitor, Milka Tadić Mijović, govoreći o sadašnjem stanju u kom se nalaze nezavisni mediji u Crnoj Gori, odnosno, Monitor koji je, osnovan 1990. godine, i koji je ovdje prvi ponio tu odrednicu, navodi Esad Krcić u tekstuNezavisni mediji pod stalnim pritiscima.
Kosovo je danas slobodno i nezavisno, što se ne bi moglo reći za kosovske medije. Oni su pod pritiskom politike.
Iako političari nisu izravno uključeni u vlasništvo medija, dovoljno je samo pogledati ko je zapravo vlasnik i shvatiti političku vezu između njih i političara.
Na Kosovu smatraju da samo kosovsko društvo treba podignuti glas i zalagati se za bolju slobodu medija, piše Amra Zejneli u tekstu Kosovo je slobodno, ali ne i mediji.
Dvadesetak godina kasnije, nekih više nema, politika ih je uspjela uništiti, neki su prodani etabliranim medijima ili strancima.
Da li su mediji, s kojima smo se ponosili, odigrali svoju ulogu? Da li smo zaboravili da je sloboda izražavanja jedna od temeljnih ljudskih prava?
Nedavno je vlasnik magazina Dani, Senad Pećanin, prodao brend ovog uglednog tjednika listu Oslobođenje. Taj je potez usmjerio razmišljanje djela javnosti, ne samo profesionalne, prema sudbini medija koji su bili stjegonoše u procesu osvajanja profesionalnih sloboda u Bosni i Hercegovini.
Bio je to svojevrsni podsjetnik kako na sceni više nema, ili ih ima samo po imenu, ni radija FERN-a, ni Zida, nema TV stanica OBN i Studio 99, nema starog banjalučkog Reportera, ni brojnih drugih priznatih medija koji su služili na čast novinarskoj profesiji, piše Budo Vukobrat u tekstu Knjiga nezavisnih medija spala na dva slova.
Hrvatskoj treba novi Feral i nova Latinica, ma kako se oni zvali. Prava je šteta da se gase mediji i emisije koje su godinama širile slobodu govora i otvarale teme koje političari sigurno ne bi sami pokretali – slaže se većina novinara, medijskih stručnjaka i analitičara u Hrvatskoj.
Trenutno je neizvjesna i sudbina kultnog zagrebačkog Radija 101, a bolje upućeni kažu da hrvatsku medijsku scenu, u isprepletanim interesima kapitala i politike, tek čekaju pravi tektonski potresi, kako u vlasničkom, tako i u uređivačkom smislu, ocjenjuje Ankica Barbir Mladinović u tekstu Hrvatskoj treba novi Feral.
Što se događa sa slobodnim medijima u Srbiji, prije svega onim, koji su tokom krvavih devedesetih i Miloševićeve diktature, branili ugled profesije i osnovna načela demokracije?
U Radio-televiziju B92 došao je novi vlasnik – stranac, a listovi Vreme i Danas, koji su uspjeli ostati u rukama njihovih novinara i urednika, vode neravnopravnu i bespoštednu bitku na tabloidiziranom medijskom tržištu Srbije.
Koliko, u takvim okolnostima, ima prostora za slobodno novinarstvo, i koliko je ono, uopće, potrebno sadašnjim demokratskim vlastima, analizira u tekstu Slobodno novinastvo na izdisaju Nebojša Grabež.
U Crnoj Gori danas postoje dva značajna medija koja su 90-tih nosili predznak nezavisni: tjednik Monitor i radio Antena M. Iako stvoreni od iste grupe ljudi, koja je gajila kritički odnos prema vlasti, danas imaju prilično različito viđenje trenutne situacije u kojoj funkcioniraju.
„Mi smo pod pritiscima koji su jači nego u najgore vrijeme Slobodana Miloševića“, rekla je izvršna direktorka podgoričkog nedjeljnika Monitor, Milka Tadić Mijović, govoreći o sadašnjem stanju u kom se nalaze nezavisni mediji u Crnoj Gori, odnosno, Monitor koji je, osnovan 1990. godine, i koji je ovdje prvi ponio tu odrednicu, navodi Esad Krcić u tekstuNezavisni mediji pod stalnim pritiscima.
Kosovo je danas slobodno i nezavisno, što se ne bi moglo reći za kosovske medije. Oni su pod pritiskom politike.
Iako političari nisu izravno uključeni u vlasništvo medija, dovoljno je samo pogledati ko je zapravo vlasnik i shvatiti političku vezu između njih i političara.
Na Kosovu smatraju da samo kosovsko društvo treba podignuti glas i zalagati se za bolju slobodu medija, piše Amra Zejneli u tekstu Kosovo je slobodno, ali ne i mediji.
preuzeto sa sajta Slobodna Evropa
Постови
