Izgubljeni u tranzicionom društvu
Ilustracija
19.02.2011
Mladi u BiH smatraju da je važno biti obrazovan, ali da nije loše, ni kada možeš, kako se popularno kaže, da se snađeš u životu. Iako im je prijateljstvo na prvom mjestu, ne bježe od materijalnog jer smatraju da će im novac omogućiti da normalno žive.
Idoli su im rijetko naučnici, češće sportisti i biznismeni, a svjesni su činjenice da je društvo u kom žive izgubilo sve temeljne sisteme vrijednosti. Stručnjaci navode da je takva situacija u BiH još od početka devedesetih godina, te da je moto, kojim se današnja djeca vode, potrošački sistem i onaj koji ih svrstava u nacionalne i vjerske obruče.
„Moj idol je Seka“ - ovako na pitanje ko su im uzori u jednoj sarajevskoj osnovnoj školi, pola u šali, pola u zbilji, odgovaraju četrnaestogodišnjaci. I to nije nikakva novost. Djeci su danas idoli pjevači, rijetko sportisti, a najrjeđe profesori, naučnici ili ljekari. Psiholozi to objašnjavaju jednostavno.
Djeca vide ono što se dešava oko njih i shvataju da njihovi roditelji, nastavnici i profesori ne mogu pristojno živjeti od svojih plata, a da su manekenke i estradne zvijezde preko noći uspjele steći ogromno bogatstvo i slavu.
Mladi, sa kojima smo razgovarali u Sarajevu i Banja Luci, svjesni su da društvo u kom žive ne gaji temeljne vrijednosti. Bez obzira na to, većini njih najbitnije je da imaju dobre i iskrene prijatelje:
„Vrijednost su prijatelji. Kod svojih prijatelja cijenim iskrenost. Najbitnije mi je da me prijatelj ne laže.“
„Smatram da je moral na niskom nivou. U takvom okruženju je vrlo teško ostati drugačiji – normalan.“
„Da upišem srednju školu i da imam dobro društvo. Smatram da je znanje bitno.“
Biznis a ne učenje
Devedesete godine prošlog vijeka donijele su, između ostalog, potpuni pad sistema vrijednosti, koje je rat dodatno uništio. Nakon svega, današnja djeca našla su se u tranzicionom društvu u kom se nisu uspjeli snaći ni odrasli.
Besim Spahić„Od 1990. godine do sada, u našem društvu se čuje samo vjera-nacija-nacija-vjera, prevladavaju vjersko-nacionalne stranke, te ratne i poratne vrijednosti. Kao pedagog to mogu da kažem jer vidim da, o čemu se god priča ili radi, uvijek se time na kraju mjeri. Druge vrijednosti prevladavaju zbog potrošačkog društva. Cilj je nekome da bude manekenka, estradna zvijezda, Ceca. Izvorne vrijednosti i ono kreativno samo-ispoljavanje je na zadnjem mjestu jer se to apsolutno ne vrednuje u našem društvu. Vrijednosti kod mladih su upravo proporcionalne znanju našeg društva i nacionalno vjerske retorike, ove kvazi-političke“, kaže profesor iz Sarajeva, Besim Spahić.
Pitali smo i srednjoškolce u Banja Luci, koje se to društvene vrijednosti koje se bitne mladim ljudima u BiH:
„Mislim da je moto današnjih ljudi prije svega snalaženje, estrada ili biznis, a ne neko učenje.“
„Nemam neki poseban životni moto, osim što se trudim da izvršim svoje obaveze na vrijeme da bih imo što više slobodnog vremena.“
Psiholog iz Banja Luke, Srđan Puhalo, vjeruje da su ovakva razmišljanja mladih potpuno logična nakon svega što se događalo u BiH.
„Mislim da je slika malo bolja nego što je bila ranije. Nisu više idoli kriminalci i ratni zločinci, kao što je to bilo prije 10 ili 15 godina. Čini mi se da su sada dominantne neke materijalne vrijednosti – što više novca, za što manje rada, što više novca kojem se ne zna porijeklo. To su vrijednosti našeg društva, pa samim tim i mladih koje to društvo vaspitava ili kreira“, kaže Puhalo.
Najpopularnije zanimanje među osnovcima u Banja Luci je biznismen:
„Htjela bih da imam neku svoju radnju ili tako nešto.“
„Htjela bih da imam neki svoj biznis.“
„Željela bih da budem inženjer programer.“
„Bosna i Hercegovina je u zadnjih 20 godina vodeća svjetska sila u inovacijama. Ti produkti naših pronalazača se ovdje ne realiziraju ali se otkupljuju vani“, navodi profesor Besim Spahić.
Da nije pravilo bježanje od znanja, nauke i duhovnih vrijednosti, potvrđuju i djeca koja već u osnovnoj školi imaju jasne ciljeve i ambicije:
„Sada idem u muzičku školu. Razmišljala sam da budem pijanista, ali ne znam da li će od toga biti neke fajde. Privlači me arhitektura.“
„Najbitnije mi je znanje i sreća. Sa znanjem dolazi i novac. Ako završim dobar fakultet, imat ću dobar posao i, nadam se, dosta zarađivati.“
„Želio bih da završim medicinski fakultet, ali to je malo teško i ne znam hoću li uspjeti.“
Idoli su im rijetko naučnici, češće sportisti i biznismeni, a svjesni su činjenice da je društvo u kom žive izgubilo sve temeljne sisteme vrijednosti. Stručnjaci navode da je takva situacija u BiH još od početka devedesetih godina, te da je moto, kojim se današnja djeca vode, potrošački sistem i onaj koji ih svrstava u nacionalne i vjerske obruče.
„Moj idol je Seka“ - ovako na pitanje ko su im uzori u jednoj sarajevskoj osnovnoj školi, pola u šali, pola u zbilji, odgovaraju četrnaestogodišnjaci. I to nije nikakva novost. Djeci su danas idoli pjevači, rijetko sportisti, a najrjeđe profesori, naučnici ili ljekari. Psiholozi to objašnjavaju jednostavno.
Djeca vide ono što se dešava oko njih i shvataju da njihovi roditelji, nastavnici i profesori ne mogu pristojno živjeti od svojih plata, a da su manekenke i estradne zvijezde preko noći uspjele steći ogromno bogatstvo i slavu.
Mladi, sa kojima smo razgovarali u Sarajevu i Banja Luci, svjesni su da društvo u kom žive ne gaji temeljne vrijednosti. Bez obzira na to, većini njih najbitnije je da imaju dobre i iskrene prijatelje:
„Vrijednost su prijatelji. Kod svojih prijatelja cijenim iskrenost. Najbitnije mi je da me prijatelj ne laže.“
„Smatram da je moral na niskom nivou. U takvom okruženju je vrlo teško ostati drugačiji – normalan.“
„Da upišem srednju školu i da imam dobro društvo. Smatram da je znanje bitno.“
Biznis a ne učenje
Devedesete godine prošlog vijeka donijele su, između ostalog, potpuni pad sistema vrijednosti, koje je rat dodatno uništio. Nakon svega, današnja djeca našla su se u tranzicionom društvu u kom se nisu uspjeli snaći ni odrasli.
Pitali smo i srednjoškolce u Banja Luci, koje se to društvene vrijednosti koje se bitne mladim ljudima u BiH:
„Mislim da je moto današnjih ljudi prije svega snalaženje, estrada ili biznis, a ne neko učenje.“
„Nemam neki poseban životni moto, osim što se trudim da izvršim svoje obaveze na vrijeme da bih imo što više slobodnog vremena.“
Psiholog iz Banja Luke, Srđan Puhalo, vjeruje da su ovakva razmišljanja mladih potpuno logična nakon svega što se događalo u BiH.
„Mislim da je slika malo bolja nego što je bila ranije. Nisu više idoli kriminalci i ratni zločinci, kao što je to bilo prije 10 ili 15 godina. Čini mi se da su sada dominantne neke materijalne vrijednosti – što više novca, za što manje rada, što više novca kojem se ne zna porijeklo. To su vrijednosti našeg društva, pa samim tim i mladih koje to društvo vaspitava ili kreira“, kaže Puhalo.
Najpopularnije zanimanje među osnovcima u Banja Luci je biznismen:
„Htjela bih da imam neku svoju radnju ili tako nešto.“
„Htjela bih da imam neki svoj biznis.“
„Željela bih da budem inženjer programer.“
„Bosna i Hercegovina je u zadnjih 20 godina vodeća svjetska sila u inovacijama. Ti produkti naših pronalazača se ovdje ne realiziraju ali se otkupljuju vani“, navodi profesor Besim Spahić.
Da nije pravilo bježanje od znanja, nauke i duhovnih vrijednosti, potvrđuju i djeca koja već u osnovnoj školi imaju jasne ciljeve i ambicije:
„Sada idem u muzičku školu. Razmišljala sam da budem pijanista, ali ne znam da li će od toga biti neke fajde. Privlači me arhitektura.“
„Najbitnije mi je znanje i sreća. Sa znanjem dolazi i novac. Ako završim dobar fakultet, imat ću dobar posao i, nadam se, dosta zarađivati.“
„Želio bih da završim medicinski fakultet, ali to je malo teško i ne znam hoću li uspjeti.“
sa SLOBODNE EVROPE prenio Radovića sokak
pogledaj najnovije vijesti OVDE
Постови
