ŠTA JE BIT PRIRODE: Ako među holivudskim rediteljima sa A-liste postoji promoter matrijarhata, dosljedni kritičar terora oca, onda je to James Cameron. To je najuočljivije u Terminatoru 2 i Aliens, njegovim studijama o majčinstvu. Sliku kvare samo Istinite laži – nenadani, neobjašnjivi i trijumfalni upad oca u Cameronov opus. No to je sve tek predigra za Avatar, u kojem Majka Priroda pobjeđuje ne samo Oca, nego i čovjeka.
U Sanctumu, naši se junaci spuštaju u utrobu Majke Zemlje. Doduše, specifičan je to silazak: ulaz u Esa-ala pećinu, snimljen iz helikoptera, asocira na džinovski anus koji se pred našim pogledom jezivo i širom otvara usred pacifičke prašume. Malo kad na filmu su analne anksioznosti junaka čijim ćemo manifestacijama prisustvovati tako nedvosmisleno najavljene.
U svojoj analnoj trajektoriji (izrazu “uvući se u guzicu” – ovaj film daje sasvim novo značenje – ovdje doista vidimo ljude kako se Majci Zemlji uvlače u prkno),Sanctum slijedi trend pećinskih horrora koji je 2005. pokrenuo izvrsni MarshallovThe Descent, i kombinuje ih sa takođe trendovskim filmovima preživljavanja (vidi očajni Boyleov 127 hours).
Podsjetimo se: u Avataru, kapitalizam je ekscesivni, samovoljni Otac iz FreudovogTotem i tabu – onaj koji nameće zabrane, i za kojega ne postoji nijedna zabrana. Film završava ubistvom tog oca i „mističnim“ sjedinjenjem sina s Majkom. U Cameronovoj interpretaciji, to je hepiend. Da li, zaista? Nije li činom oceubojstva udaren temelj za nastanak civilizacije – nije li civilizacija pobijedila u trenutku kada su se Na’vi obranili od nje? Nije li trijumf Oca već u tome što je žitelje svijeta u koji se nepozvan pojavio prisilio da ga ubiju? Žitelji Pandore obranili su se od njega, ali nije li ono što neizbježno slijedi – povratak Oca? Ne slijede li, nakon Avatara, nove Istinite laži? Jer Otac trijumfuje onako kako poštar zvoni - uvijek dva puta: prvi put dok smo mu pokoreni, i drugi put kada se, slobodni od njega, zbog svoje slobode kajemo. Cameron je na Pandori obranio Zakon Majke Prirode, ali po koju cijenu: sve što na planeti živi oslobodio je sin, koji je doslovce sišao s neba i uzeo tijelo urođenika. Ovo sa sinom koji nas oslobađa zvuči poznato?
Avatarom nam je Cameron poručio kako Čovjek treba nestati jer je etički nedostojan života, jer se etički ogriješio o Majku Prirodu – zato što je kopa, sagorijeva, zagađuje i tako povrjeđuje i vrijeđa. Ali: život je kasapljenje, krvarenje, ubijanje, truljenje, neprekidna borba – kako se, uopšte, toga može biti nedostojan? Ništa iz prirode ne traži etičko utemeljenje svoje egzistencije – ni sama priroda nema etičko utemeljenje. U prirodi prirode je da ne razlikuje vrijednosti: njoj je sve svejedno, to je sama bit prirode, kako je u Podrumu pisao Bernhard.
Cameron je u Avataru stvorio svijet etički očišćen od Oca. A onda je produciraoSanctum, film u kojem se tiranska samovolja oca pokazuje nužnom za opstanak sina. Otac se ovdje ponaša kao produžena ruka prirodne selekcije, onaj koji će dotući slabe i izdići jake. Oca u Sanctumu ne muče etičke dileme: on će ranjene bez milosti ostaviti da iskrvare, ženu sa kojom roni bez dvoumljenja ostaviti da se uguši, niti jednim činom neće dovesti u pitanje opstanak sposobnijih, neće pokazati slabost samilosti prema onima koji zaostaju.
SAMO MRTAV OTAC JE DOBAR OTAC: U Avataru, otac je zbir kulture, tehnike i kapitala, radikalno suprotstavljen Prirodi. Zato će ga Cameron bez milosti ubiti. USanctumu, otac će se sukobiti sa kapitalistom, stradati u sukobu sa njim, ali time omogućiti sinu da se spasi. Sin je isprva zgrožen očevim ja-sam-survival-of-the-fittest-fundamentalista stavom, ali će do kraja filma, rekosmo, razumjeti i prihvatiti oca. Koji je Cameronov prihvatljivi otac? Onaj koji je odbacio etičko i kulturu, pa se, opremljen tehnikom, spustio u utrobu Majke Zemlje da tamo sprovodi njen prirodni zakon. Tek takav otac vrijedan je sinovljevog poštovanja. Ali čak i takav, ne prije nego što je mrtav. Sanctum je, stoga, dosljedni Cameron – nikakva greška, nikakav korak u suprotnom pravcu. Cameronova doktrina parafraza je stare kaubojske izreke o Indijancima: samo mrtav otac je dobar otac.
Rečena doktrina, primijetimo, svakim danom dobija na popularnosti. Već u prvim satima nakon zemljotresa u Japanu, ionako idiot-friendly društvene mreže pogodio je cunami idiotskih komentara. Koji se mogu sažeti u ovo: “eto, Majka Priroda poslala nam je još jedno upozorenje, što će nam se desiti ako nastavimo da je ne poštujemo, ako se i dalje budemo suprotstavljali njenim zakonima”.
Reći kako smo sami krivi za tragedije o čijim dimenzijama ne uspijevamo ni misliti, krivi jer smo uvrijedili onoga/onu koji/a odlučuje o našim sudbinama, najbjedniji je, pa stoga i najčešći odgovor. Očito da je svaka glupost koja objašnjava “smisao” i dalje poželjnija od odsustva smisla. Koji je definitivno precijenjen. Za ništa čega nema nikada nije plaćena veća cijena.
* Tekst prenosimo sa prijateljskog sajta www.zurnal.info
Постови
