Autor: Maja Isović
U vrijeme protesta koji su zadesili zemlje Sjeverne Afrike jedan neprimjeren komentar o odnosu totalitarizma i pravoslavlja od strane Milorada Dodika, Predsjednika RS, u javnosti je prošao potpuno nezapaženo.
Rijetki su oni koji su u RS kritički nastrojeni prema Dodikovim riječima, ali izjava koja govori o imunosti pripadnika pravoslavne vjeroispovijesti na režim totalitarizma trebalo je bar malo da zatalasa intelektualnu sferu Srpske.
Riječ je o Dodikovom reagovanju na prilog u emisiji „60 minuta“ (FTV, 13.02.2011.), kad su se protesti iz Egipta hipotetički prenijeli u Banjaluku.
Dodik je poslije toga izjavio:
„Republika Srpska nije Egipat. Mi smo ovdje pravoslavci, a oni tamo su svašta. Ovdje ne postoji totalitarni režim, to je definitivno“.
(http://rtrs.tv/av/player.php?id=11597&x=1; 06:21)
I poslije desetak dana od izgovaranja ovih rečenica nije se oglasilo niti jedno tijelo ili pojedinac koji bi stali u odbranu (tih ili tog) „svašta“ ili da nam se barem objasni ko je, odnosno, šta je to. Izgleda da je javnost u RS prilično gluha ili tupa za Dodikove izjave, ali ova graniči sa religioznim ludilom, pa ju ne treba ignorisati.
Šta je to „svašta“ i koje političke implikacije nosi to određenje?
Podsjetimo, Egipat ima istoriju i civilizacijske tekovine koje datiraju duže (i to hiljadama godina duže) od pravoslavlja.
Predsjednikovo pozivanje na pravoslavlje implicira da je to „svašta“ upravo religijska odrednica. Iz toga proizlazi da se i pripadnici islamske, katoličke ili neke druge vjeroispovijesti u RS takođe mogu pronaći u tom „svašta“, dok su, prema tome, samo pravoslavci „nešto“.
Više nisu samo nacionalne manjine u diskriminirajućem položaju u RS, već i svi oni koji nisu pravoslavci i koji ne žive u duhu ove konfesije.
U Bosni i Hercegovini je već pokrenuto pitanje nacionalnih manjina („ostalih“), koji su prema Ustavu ove zemlje građani drugog reda. Oni se ne mogu kandidovati za člana Predsjedništva BiH, niti mogu biti delegati u Domu naroda državnog parlamenta. Evropski sud za ljudska prava donio je odluku kojom je proglasio Ustav BiH diskriminirajućim prema građanima koji ne pripadaju nekom od tri konstitutivna naroda BiH (Bošnjaci, Hrvati, Srbi). A sada je i Predsjednik RS javno rekao da su svi nepravoslavni „svašta“.
Da bismo objasnili šta je Dodik, dovodeći u vezu religiju i totalitarizam, mislio, trebamo definisati totalitarizam.
U Politikološkom leksikonu pod ovim terminom stoji da je to „sveobuhvatna vladavina jedne – ideološki isključive stranke i njenog vođe koja počiva na neobuzdanom teroru“ 1 . Endru Hejvud u knjizi Političke ideologije ističe da se totalitarizam „od autokratije, autoritarizma i tradicionalne diktature razlikuje (se) po tome što teži 'totalnoj moći' kroz politizaciju svakog aspekta društvene i lične egzistencije“ .2
Autori koji se bave problematikom totalitarizma smatraju da je riječ o jednoj od najkomplikovanijih tema društvene nauke. Sam izraz totalitarizam oblikovao se u okviru fašističke ideologije, a Ljubomir Tadić u Politikološkom leksikonu navodi da je ovaj pojam u svom govoru prvi upotrijebio Benito Musolini koji je isticao potrebu za bespogovornom poslušnošću i odanošću građanina prema državi.
Možemo postaviti pitanje zbog čega je Dodik mogao zaključiti da bi pravoslavni narodi bili izuzeti od vladavine ovog tipa? Istorija nam pokazuje da prostori koji su naseljavali pravoslavci nisu bili oslobođeni od totalitarističkih režima.
„Što se tiče teze da 'područje gde dominira pravoslavna vera' nije podložno totalitarizmu, nisam siguran da je to tačno. Uostalom, u pravoslavnoj rudiji je bilo perioda kada su vladali totalitarni režimi, u Grčkoj takođe, pa jedan period i u Srbiji u srednjem veku, možda i period Miloša Obrenovića. Hrišćanska kultura je nastala kao proizvod dominacije vere nad državom ili njenog podsticaja i pomaganja državnoj vlasti“, rekao je za BUKU Ivan Šijaković, profesor sociologije na Univerzitetu u Banjaluci.
Ukoliko Dodikove riječi uzmemo ozbiljno, onda se čini da su društveni mislioci dvadesetog vijeka uzalud promišljali, jer su se trebali okrenuti pravoslavlju i sve bi bilo riješeno, a svijet bi bio oslobođen od totalitarnih režima.
„Kad govorimo o odnosu religije i politike, njihov direktan spoj naziva se teokratija. To su primeri totalitarnih režima. I danas imamo primere takve vlasti, kao što je Iran i Saudijska Arabija. Naravno, u mnogim zemljama imamo posredan uticaj vere na svetovnu, političku vlast, pa i u BiH. Totalitarni režimi počivaju na ideji terora prema neposlušnim i milosrđa prema poslušnim, kao i na ideji božijih sinova i spasitelja, nacije, naroda, države.“ - objasnio je Šijaković.
Miodrag Živanović, profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, rekao je za BUKU da u BiH postoji dosta nerazumijevanja u vezi sa tim šta su religijske, etničke i nacionalne zajednice.
„Pravljenje razlika između konfesionalnih zajednica nema u vidu ono što je za naš život u Bosni i Hercegovi jako važno, a to je bogatstvo različitosti. Političari, preferirajući etničku i vjersku matricu za svoj narod, jednostavno ne vide onog drugog, a za to je nužno ne samo znanje nego i jedna nova hrabrost da se nađe jezik koji vodi ka zajedništvu“, rekao je Živanović.
Profesor je istakao da ukoliko sagledamo religiozne knjige na kojima se temelje islam, katoličanstvo i pravoslavlje, naići ćemo na isti jezik samo sa promijenjenim imenima.
U dnevno-političkom diskursu, ne vladaju pravila koja imaju utemeljenje u naučnim saznanjima, već riječi i rečenice koriste bez ikakvog promišljanja. Pored toga, ukoliko koriste diskriminatorski jezik, sa ili bez predumišljaja, gotovo nikad ne bivaju pozvani na odgovornost.
„Riječi da je jedna religijska konfesija izuzeta od totalitarizma nemaju nikakvog utemeljenja, a to nije teško ni dokazati. Predstavnicima politike to se ne može dokazati iz prostog razloga što oni ne slušaju nikoga osim sebe. Oni bi trebali oslušnuti harmoniju zajedništva, a ne da zarad dnevnih ili sedmičnih interesa prave nove barijere među ljudima“, zaključio je Živanović.
U vrijeme protesta koji su zadesili zemlje Sjeverne Afrike jedan neprimjeren komentar o odnosu totalitarizma i pravoslavlja od strane Milorada Dodika, Predsjednika RS, u javnosti je prošao potpuno nezapaženo.
Rijetki su oni koji su u RS kritički nastrojeni prema Dodikovim riječima, ali izjava koja govori o imunosti pripadnika pravoslavne vjeroispovijesti na režim totalitarizma trebalo je bar malo da zatalasa intelektualnu sferu Srpske.
Riječ je o Dodikovom reagovanju na prilog u emisiji „60 minuta“ (FTV, 13.02.2011.), kad su se protesti iz Egipta hipotetički prenijeli u Banjaluku.
Dodik je poslije toga izjavio:
„Republika Srpska nije Egipat. Mi smo ovdje pravoslavci, a oni tamo su svašta. Ovdje ne postoji totalitarni režim, to je definitivno“.
(http://rtrs.tv/av/player.php?id=11597&x=1; 06:21)
I poslije desetak dana od izgovaranja ovih rečenica nije se oglasilo niti jedno tijelo ili pojedinac koji bi stali u odbranu (tih ili tog) „svašta“ ili da nam se barem objasni ko je, odnosno, šta je to. Izgleda da je javnost u RS prilično gluha ili tupa za Dodikove izjave, ali ova graniči sa religioznim ludilom, pa ju ne treba ignorisati.
Šta je to „svašta“ i koje političke implikacije nosi to određenje?
Podsjetimo, Egipat ima istoriju i civilizacijske tekovine koje datiraju duže (i to hiljadama godina duže) od pravoslavlja.
Predsjednikovo pozivanje na pravoslavlje implicira da je to „svašta“ upravo religijska odrednica. Iz toga proizlazi da se i pripadnici islamske, katoličke ili neke druge vjeroispovijesti u RS takođe mogu pronaći u tom „svašta“, dok su, prema tome, samo pravoslavci „nešto“.
Više nisu samo nacionalne manjine u diskriminirajućem položaju u RS, već i svi oni koji nisu pravoslavci i koji ne žive u duhu ove konfesije.
U Bosni i Hercegovini je već pokrenuto pitanje nacionalnih manjina („ostalih“), koji su prema Ustavu ove zemlje građani drugog reda. Oni se ne mogu kandidovati za člana Predsjedništva BiH, niti mogu biti delegati u Domu naroda državnog parlamenta. Evropski sud za ljudska prava donio je odluku kojom je proglasio Ustav BiH diskriminirajućim prema građanima koji ne pripadaju nekom od tri konstitutivna naroda BiH (Bošnjaci, Hrvati, Srbi). A sada je i Predsjednik RS javno rekao da su svi nepravoslavni „svašta“.
Da bismo objasnili šta je Dodik, dovodeći u vezu religiju i totalitarizam, mislio, trebamo definisati totalitarizam.
U Politikološkom leksikonu pod ovim terminom stoji da je to „sveobuhvatna vladavina jedne – ideološki isključive stranke i njenog vođe koja počiva na neobuzdanom teroru“ 1 . Endru Hejvud u knjizi Političke ideologije ističe da se totalitarizam „od autokratije, autoritarizma i tradicionalne diktature razlikuje (se) po tome što teži 'totalnoj moći' kroz politizaciju svakog aspekta društvene i lične egzistencije“ .2
Autori koji se bave problematikom totalitarizma smatraju da je riječ o jednoj od najkomplikovanijih tema društvene nauke. Sam izraz totalitarizam oblikovao se u okviru fašističke ideologije, a Ljubomir Tadić u Politikološkom leksikonu navodi da je ovaj pojam u svom govoru prvi upotrijebio Benito Musolini koji je isticao potrebu za bespogovornom poslušnošću i odanošću građanina prema državi.
Možemo postaviti pitanje zbog čega je Dodik mogao zaključiti da bi pravoslavni narodi bili izuzeti od vladavine ovog tipa? Istorija nam pokazuje da prostori koji su naseljavali pravoslavci nisu bili oslobođeni od totalitarističkih režima.
„Što se tiče teze da 'područje gde dominira pravoslavna vera' nije podložno totalitarizmu, nisam siguran da je to tačno. Uostalom, u pravoslavnoj rudiji je bilo perioda kada su vladali totalitarni režimi, u Grčkoj takođe, pa jedan period i u Srbiji u srednjem veku, možda i period Miloša Obrenovića. Hrišćanska kultura je nastala kao proizvod dominacije vere nad državom ili njenog podsticaja i pomaganja državnoj vlasti“, rekao je za BUKU Ivan Šijaković, profesor sociologije na Univerzitetu u Banjaluci.
Ukoliko Dodikove riječi uzmemo ozbiljno, onda se čini da su društveni mislioci dvadesetog vijeka uzalud promišljali, jer su se trebali okrenuti pravoslavlju i sve bi bilo riješeno, a svijet bi bio oslobođen od totalitarnih režima.
„Kad govorimo o odnosu religije i politike, njihov direktan spoj naziva se teokratija. To su primeri totalitarnih režima. I danas imamo primere takve vlasti, kao što je Iran i Saudijska Arabija. Naravno, u mnogim zemljama imamo posredan uticaj vere na svetovnu, političku vlast, pa i u BiH. Totalitarni režimi počivaju na ideji terora prema neposlušnim i milosrđa prema poslušnim, kao i na ideji božijih sinova i spasitelja, nacije, naroda, države.“ - objasnio je Šijaković.
Miodrag Živanović, profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, rekao je za BUKU da u BiH postoji dosta nerazumijevanja u vezi sa tim šta su religijske, etničke i nacionalne zajednice.
„Pravljenje razlika između konfesionalnih zajednica nema u vidu ono što je za naš život u Bosni i Hercegovi jako važno, a to je bogatstvo različitosti. Političari, preferirajući etničku i vjersku matricu za svoj narod, jednostavno ne vide onog drugog, a za to je nužno ne samo znanje nego i jedna nova hrabrost da se nađe jezik koji vodi ka zajedništvu“, rekao je Živanović.
Profesor je istakao da ukoliko sagledamo religiozne knjige na kojima se temelje islam, katoličanstvo i pravoslavlje, naići ćemo na isti jezik samo sa promijenjenim imenima.
U dnevno-političkom diskursu, ne vladaju pravila koja imaju utemeljenje u naučnim saznanjima, već riječi i rečenice koriste bez ikakvog promišljanja. Pored toga, ukoliko koriste diskriminatorski jezik, sa ili bez predumišljaja, gotovo nikad ne bivaju pozvani na odgovornost.
„Riječi da je jedna religijska konfesija izuzeta od totalitarizma nemaju nikakvog utemeljenja, a to nije teško ni dokazati. Predstavnicima politike to se ne može dokazati iz prostog razloga što oni ne slušaju nikoga osim sebe. Oni bi trebali oslušnuti harmoniju zajedništva, a ne da zarad dnevnih ili sedmičnih interesa prave nove barijere među ljudima“, zaključio je Živanović.
Sa sajta buka. ba preuzeo Radovića sokak
Najnovije vijesti možete pogledati OVDE
Постови
