Građanski mir i nacionalni prosperitet
Iz susreta s političarima iz BiH znam da, unatoč razlikama, svi žele mir i prosperitet, rekao je Ivo Josipović tijekom svoga govora u New Yorku, u organizaciji Clintonove globalne inicijative, na kojem je, uz ostale, sudjelovao i Bill Clinton ali i Bakir Izetbegović.
KOLUMNE: JURICA GUDELJ
Također, u istom govoru Josipović je istaknuo potrebu da se osigura zastupljenost sva tri konstitutivna bh. naroda u vlasti, uz promjene postojećeg ustava bez kojih se ne mogu primijeniti europske norme i usmjeriti BiH u EU.
Dakle, ako je vjerovati Josipoviću, a nema razloga da mu se ne vjeruje, svi relevantni političari u BiH žele ''mir i prosperitet'' našoj zemlji, odnosno funkcionalnu BiH. Problem, pak, nastaje što put do tog mira i prosperiteta vide na različite načine.
Za hrvatske političke prvake, predsjednike dva HDZ-a Dragana Čovića i Božu Ljubića, taj put u mir i prosperitet bi donio potpuno izjednačavanje političkih pozicija tri konstitutivna naroda u BiH. Značilo bi to u prijevodu da Hrvati u BiH sami sebi žele birati predstavnike u vlasti sukladno izbornom rezultatu. To je minimum.
Takva politika je u potpunosti u skladu sa željama hrvatskoga naroda u BiH što potvrđuje izborni rezultat dviju stranaka, posebice HDZ-a BiH, kako u Hercegovini, tako i u Bosni. Bosanskohercegovački Hrvati su, uostalom, od kraja rata do danas i davali svoje glasove upravo onima kojima su im obećavali i minimalnu autonomiju unutar BiH.
Trenutačna srednjoročna strategija dva HDZ-a temelji se na, prvenstveno, izmjeni Izbornoga zakona BiH (koji je ujedno i najveći izvor hrvatske frustracije), a dugoročno na federalizaciji zemlje. Međutim, kako bi se bilo koji od tih ciljeva uistinu i ispunio, potrebno je najprije izboriti sudjelovanje u vlasti pod sadašnjim pravilima igre.
Podsjećamo kako je pet stranaka s hrvatskim predzankom kao i NS Radom za boljitak braće Lijanović potpisalo Kreševsku deklaraciju još u rujnu 2007. godine. Upravo je Kreševska deklaracija jedan od prvih dokumenata u kojem se hrvatske političke stranke u BiH jasno zalažu za federalizaciju naše zemlje.
Također, jasno se u tom dokumentu navodi i kako je BiH nedjeljiva i neupitna, što je u skladu s politkom SDP-a i SDA, a u suprotnosti s dugoročnom politikom Milorada Dodika, inače sadašnjega saveznika dva HDZ-a.
Da apsurd bude veći, u posljednjih nekoliko godina gotovo niti jedan istaknuti hrvatski intelektualac ili političar nije kazao nešto što bi eventualno nagovještavalo komadanje države. Čović i Ljubić neprestano ponavljaju kako rade sve kako bi BiH opstala, ali kao ''država potpuno ravnopravnih konstitutivnih naroda''.
S druge strane, bošnjački establišment (danas personificiran u lideru SDP-a Zlatku Lagumdžiji) s gnušanjem odbija sve što miriše na treći entitet, upravo iz (ne)opravdanog straha od eventualnog raspada BiH u bližoj ili daljoj budućnosti.
No, umjesto da u hrvatskim političkim liderima, koji jasno kažu kako im ne pada na pamet razarati BiH, pronalazi saveznike, bošnjačka politika u njima vidi neprijatelje BiH u jednakoj mjeri kao i u Miloradu Dodiku, koji je više puta jasno kazao ''RS zauvijek, BiH dok se mora''.
S druge strane, iz straha od majorizacije unutar FBiH ( kako u RS-u Hrvata gotovo i nema, onda nema ni straha od majorizacije!), Hrvati se (ne)opravdano boje eventualnog bujanja bošnjačkoga nacionalizma pod krinkom ''građanskog'' i ruku spasa pronalaze u Miloradu Dodiku, čiji nacionalizam nije upitan, niti, možda i važnije, skriven.
Također, SDP-ovo arbitriranje oko legitimnih hrvatskih političkih predstavnika i guranje u vlast HSP-a, inače stranke koja je dobila zanemariv broj glasova na proteklim izborima, i NS Radom za boljitak, koja se i ne predstavlja kao hrvatska stranka, dodatno produbljuje ''hrvatsku frustraciju u BiH''.
Izlaz iz cijele postizborne političke groteske leži u prihvaćanju realnosti naše zemlje - BiH je država tri ravnopravna naroda, slijedom čega se mora prihvaćati i na izborima pokazana volja tri nacionalna biračka tijela, bez obzira sviđalo se to nekomu ili ne.
U ovakvom stanju društva moglo bi se pokazati pogubnim pokušavanje pomirbe ''nacionalnog i građanskog'' iz jednostavnog razloga što ''nacionalno'' ne vjeruje ''građanskom''.
Dakle, ukoliko politički lideri žele mir i prosperitet u BiH, kako tvrdi Josipović, moraju se jedni prema drugima početi odnositi s uvažavanjem i poštivanjem te prestati jedni drugima nadbijati volju.
Sa sajta Sutra. ba preuzeo Radovića sokak
Najnovije vijesti možete pogledati OVDE
Постови
