Ispod kreveta pop ikone pronađena je injekcija, a doktor Murray tvrdi kako je on nije dirao
Otisci prstiju na injekciji koja je pronađena ispod kreveta pokojnog Michaela Jacksona mogli bi poslužiti kao dokaz u korist doktora Conrada Murraya, odnosno kao dokaz da je Jackson počinio samoubojstvo.
Advokati doktora Murrayja uvjereni su da je pop ikona sama skrivila svoju smrt, te inzistiraju na tvrdnji da njihov klijent injekciju nije ni taknuo.
Murray je ranije priznao da je Michaelu dao koktel lijekova, no ništa što bi ga moglo ubiti.
Odbrana u tužbi koji je podigao Joe Jackson za smrt D. Murraya će se temeljiti na tvrdnji da je Michael sam sebi ubrizgao kobnu dozu. Obje strane se slažu da bi injekcija pronađena ispod kreveta mogla biti ključan dokaz.
GOTOVO četrdeset godina nakon što se na koncertu Alicea Coopera dogodilo bizarno ubojstvo pileta o kojemu se i danas govori s čuđenjem, pjevač je odlučio ispričati kakva je zaista pozadina te priče.
"Netko je bacio pile na pozornicu u Torontu. Podigao sam ga i pomislio `Ja sam iz Detroita, nikad u životu nisam bio na farmi. To ima perje, onda je ptica i može letjeti`. Zatim sam ga podigao i bacio prema publici misleći kako će samo odletjeti, ali nije. Publika ga je rastrgala i bacila natrag na pozornicu. Sljedeći dan je u novinama pisalo `Alice Cooper ubio pile na pozornici!`. Frank Zappa odmah me nazvao i pitao jesam li to zaista napravio. Rekao sam mu da nisam, a on mi je odgovorio: `Nemoj nikome reći, ljudi to obožavaju`", ispričao je. Dodao je kako je ostatak istine još bizarniji.
"U prva dva reda publike sjedili su ljudi u invalidskim kolicima, oni su bili ti koji su rastrgali pile na dijelove što se meni činilo još bizarnijim nego da sam ja to sam napravio", rekao je pjevač. On je u ponedjeljak primljen u Hall of Fame ili Kuću slavnih zbog svog iznimnog doprinosa glazbi. index.hr
NEKOLIKO sati nakon što je Japan pogodio katastrofalan potres i razoran tsunami, Lady Gaga počela je preko Twittera prikupljati novac za humanitarnu pomoć. Pjevačica je dizajnirala bijelo-crvene narukvice koje prodaje preko svoje službene online trgovine, a svi prihodi od prodaje namijenjeni su žrtvama katastrofe. Narukvice se prodaju po cijeni od pet dolara, ali svaki kupac može, prema želji, dati više što će se smatrati novčanom donacijom. "Dizajnirala sam narukvice s molitvom za Japan. Svi prihodi ići će za pomoć žrtvama tsunamija. Naprijed čudovišta!", napisala je Gaga na svom Twitter profilu.
Narukvice su bijele boje, a na njima crvenim slovima piše "Molimo se za Japan". Također je crvenom bojom nacrtana ruka u obliku šape što je poznati Gagin pozdrav njenim "čudovištima". Pjevačica je oduvijek jako voljela Japan te je surađivala s tamošnjim umjetnicima, ponajprije dizajnerima i fotografima. U Japanu si je prije dvije godine dala napraviti dvije tetovaže, a na jednoj od njih piše "Tokyo Love". Kad ju je, jednom prilikom, japanski fotograf Araki slikao, rekla je: "Nije fotografirao moj izgled, fotografirao je moju dušu". index.hr
Muzička šetnja kroz istoriju Engleske sa vodičem iz Dorseta.
PJ Harvey: Let England Shake
Gotovo da ne postoji muzičar koji ne tvrdi da je svaki njegov novi album drugačiji od prethodnog. Međutim, činjenica je da u realnosti nije uvek baš tako, tj. radikalni zaokreti iz retorike ne čuju se tako često na albumima. Kada je reč o PJ Harvey, ona nikako ne spada u grupu muzičara koji na sve strane trube da je njihov novi album potpuno drugačiji od prethodnih, a u stvari je isti. PJ Harvey nema problem da eksperimentiše i da se obprobava u vodama u kojima ranije nije bila, pa makar je to koštalo gubljenja fanova koji bi da čuju novi „Rid of Me“ ili „To Bring You My Love“. Pogledajte samo neke od ploča koje je izdala u ovom veku „Stories from the City...“ je skup gitarskih hitova na prvu loptu, „White Chalk“ je mračniji od svih albuma Nicka Cavea koje je snimio poslednjih desetak godina, dok je pretprošlogodišnji „A Woman a Man Walked By“ prepun pesama različitih stilova. I 2011. godine Polly Jean nastavlja da „bude svoja“, potpuno ne mareći šta iko od nje očekuje.
Njen osmi studijski album „Let England Shake“ je specifičan iz nekoliko razloga. U pitanju je konceptualni album, čije pesme se uglavnom bave Prvim svetskim radom, odnosno britanskim vojnicima koji su se borili na Galipolju. To je i jedani album za koji je PJ prvo napisala stihove pa tek onda muziku, a pisanje stihova je započela još u vreme ploče „White Chalk“, znači pre četiri godine. Ploča je snimana dva meseca u Pollynom rodnom Dorsetu, u crkvi iz 19. veka koja se nalazi na litici iznad mora, a sastav benda ponovo čine njeni stari znanci John Parish, Mick Harvey i producent Flood. Takođe, ovo je prvi njen album nakon „Rid of Me“ koji je odmah po objavljivanju ušao na listu deset najprodavanijih albuma u Velikoj Britaniji.
„Let England Shake“ je ploča o Engleskoj i teško da će ove stihove razumeti neko bolje od čoveka koji se rodio i živi tamo. Međutim, ne morate biti sa Ostrva da biste skapirali Pollynu razočaranost u ljude koji ponavljaju svoje greške, umesto da uče na njima. Otud i stihovi iz pesme „England“:
„I live and die through England / It leaves a sadness / Remedies never were within my reach / I cannot go on as I am / Withered vine reaching from my country that I love / England, you leave a taste /A bitter one“.
Sličnu poentu, samo iskazanu na malo drugačiji način imaju stihovi naslovne pesme:
„The West’s asleep / Let England shake / Wighted down with silent death / I fear our blood won’t rise again / England’s dancing days are gone / Another day, Bobby, for you to come home / And tell me indifference won“.
Iako PJ ovde ne pravi direktnu paralelu između uzaludno izgubljenih života engleskih vojnika na Galipolju 1915. godine i nedavnog rata u Iraku, indirektne implikacije možete naslutiti u tekstu gotovo svake pesme. Polly je svesna da kritika nečeg što voliš ima mnogo više smisla nego obračunavanje sa očiglednim zlom u vidu dnevnih političara. A da ona i te kako voli Englesku, odavno je poznata stvar, a ovde je možda najočiglednija u pesmi „The Last Living Rose“:
„Goddamn Europeans / Take me back to beautiful England / And the grey-dump filthiness of ages / For rolling down behind the mountains / And on the graveyards and dead sea-captains“.
Ne pokušavajte da pronađete ironiju u ovim stihovima... jednostavno, nema je.
Pored toga što nam svaki stih ovde govori da ga je napisala zrela žena koja dobro zna ko je, gde je i šta želi, vrlo sličan utisak imamo i kad je sama muzika u pitanju. Opet se vraćam na onu tvrdnju o međusobnoj različitosti njenih albuma sa početka teksta – obratite pažnju na numeru „The Glorious Land“, i pokušajte pronaći u Pollynom katalogu bar jednu pesmu koja joj je slična. Razlog zbog kog truba koja poziva na marš u „The Glorious Land“ zvuči nesihnronizovano sa kraut rok ritmom i gitarom, je upravo jedan od načina da Polly opiše osećaj uljeza kog često ima u današnjoj Engleskoj.
U isto vreme, sve ti kontrasti u pomenutoj pesmi čine je jednom od najlepših na celom albumu. Prvi singl „The Words that Maketh Murder“ muzički podseća na mešavinu zvuka Patti Smith i Nicka Cave, dok je stih kojim se pesma završava „What if I take my problem to the United Nations“ direktan prst u oko organizaciji čiji je današnji uticaj u rešavanju velikih svetskih pitanja ekvivalentan uticaju našeg Ministarstva kulture na ovdašnje probleme u kulturi.
Spoj Pollyine električne gitare i akustičnih instrumenata je pravi pogodak. Poslušajte samo „All and Everyone“ i „The Last Living Rose“ u kojima duvači i električna gitara zvuče potpuno prirodno, skoro kao bas i bubanj. Hororična atmosfera odlaska vojnika u rat i mahanje njihovim lepšim polovinama, opisana je u besnoj, gitarskoj „Bitter Branches“, dok je „Hanging on a Wire“ još jedna numera u kojoj kontrast dolazi do izražaja – dok slušamo nežnu uspavanku na klaviru, PJ peva o svim onim ratnim grozotoma iz rovova. Nešto slično je pre sedam godina uradio (samo na vizuelni način) i Jean-Pierre Jeunet u filmu „A Very Long Engagement“.
„Let England Shake“ svakako nije najbolji Pollyn album u karijeri, ali jeste jedan od najzrelijih i jedan od najkvalitetnijih koje je snimila u ovom veku. Ukoliko tražite od nje hitove tipa „Rid of Me“, „C’mon Billy“ ili „Good Fortune“ verovatno ćete biti razočarani. Polly danas ima malo širi vidik nego što ga „hit-singl vizija“ pruža. Ovaj album je kao knjiga - sluša se od početka do kraja, bez preskakanja, a demonstracija iskustva vreba iz gotovo svake note. Na kraju krajeva, od nekog ko ima 41 godinu, od kojih je više od pola u muzici, iza sebe ima osam (uglavnom vrlo uspešnih) albuma, a zove se PJ Harvey – ništa manje nismo ni očekivali.
Skopski filmski festival biće održan od 15. do 20. aprila, a počeće premijerom filma “Pank nije mrtav” (Панкот не е мртов), makedonsko-srpske koprodukcije, u režiji Vladimira Blaževskog.
Blaževski je izjavio na konferenciji za novinare u bioskopu “Milenium” da je taj film izrazito skopski, a iako je priča fiktivna, zasnovan je žargonu i svakodnevnom životu skopskih junaka u vreme tranzicije.
Prema rečima Blaževskog, film “Pank nije mrtav” bio bi završen mnogo ranije da nije raspolagao ekstremno malim budžetom.
Film je podržan od makedonskog Filmskog fonda sa 250.000 evra, a snimljen je u saradnji Pank produkcije i “Vitagrafa” iz Srbije, koji je uložio 80.000 evra.
“Pank nije mrtav” odabran je među 11 projekata koji će biti predstavljeni na marketu Solunskog filmskog festivala pred agentima, distributerima i festivalskim selektorima.
Direktor SFF-a Ivo Antov najavio je da će akcenat ovogodišnjeg programa biti na glavnom programu i selekciji autorskog filma, a među gostima je najavio Kšištofa Zanusija (Kshishtof Zanuss), kome će biti priređena retrospektiva.
Prošle godine Skopski filmski festival završen je koncertom beogradske grupe Disciplin A Kitschme, nakon dodele nagrada za kratke filmove i nagrade publike, koju je dobila komedija “Soul Kitchen” nemačkog reditelja Fatiha Akina.
Nagrade za jednominutne filmove dobili su makedonski autori Nenad Joldeski, Nikola Matoski i Goran Ristov za film "13", dok je najboljim u konkurenciji balkanskih kratkih filmova proglašen "Eden" Vardana Tozija.
Festival je predstavio u 13. izdanju više od 70 ostvarenja, uključujući hitove sa svetskih festivala i filmove iz regiona, a posebnu počast odao je slavnom Federiku Feliniju, povodom 90-godišnjice rođenja.
Uoči SFF-a, u Skoplju je gostovao i mađarski reditelj Ištvan Sabo, gost Makedonske kinoteke.
Na Skopskom filmskom festivalu gostovao je i Festival dokumentarnog rock filma - DORF iz Vinkovaca, čije jubilarno, peto izdanje počinje 10. marta u Vinkovcima i Rijeci.
BIVŠI basist grupe Alice In Chains u srijedu ujutro pronađen je mrtav u svom domu u Utahu. "Ništa ne ukazuje na to da je Mikea netko ubio", izjavio je glasnogovornik policije. Dodao je kako će policijski mrtvozornici ipak napraviti autopsiju te neke toksikološke testove jer je uzrok smrti trenutačno nepoznat.
Naime, Mike je tri puta bio na rehabilitaciji i odvikavanju od heroina, a posljednji put se liječio prije dvije godine. Prije mjesec dana policija ga je uhvatila s ilegalnim lijekovima za spavanje kao i s Xanaxom te nekolicinom lijekova protiv anksioznosti. Alice In Chains proslavili su se početkom 1990-ih godina kao dio glazbenog grunge pokreta.
Znači, ovako mormonska zajednica u Juti zamišlja političko/religiozno korektni Mad Max movie? Znao sam da ne treba da očekujem ništa previše, ali sam čak i shodno očekivanjima dobio premalo.
Ne sporim Denzelovu harizmatičnu glumu, mada mi se čini da je malo overhajpovana. Tom
Waits je svoju epizodnu ulogu odigrao šmekerski, uostalom dovoljno je samo da se pojavi, ali sve ostalo je do bola pretenciozno i predvidljivo. Nema dramske dinamike, nema osjećaja avanture, nema ničega što bi ovaj film izdvojilo. Eh, da...treba li napomenuti da, po običaju Gary Oldman krade šou?!
Ipak, možda se mormonima ili amišima sviđa, pa da ne budem previše politički nekorektan, ocjena je
4 / 10
SKINI GA ODNEĐE PRIJA NEGO GA JOPETA IZBRIŠU GNUSNI BORCI ZA AUTORSKA PRAVA
Izuzetno ali izuzetno dosadan film. Ne sporim njegovu "realnost u postapokaliptičnom okruženju", ali brate mili ovde u priči mesa nema. Samo koske ostale.
Oke, otac i sin negdje idu, ko biva zaputili se negdje, mada do kraja filma ne znamo gdje i zašto idu....i tako oni idu i idu i idu, i nailaze na neke problemčiće koje usput riješe... pa i dalje idu i idu i idu...
Ah da - jesam li spomenuo kako oni u filmu idu i idu i idu...?
Ako nisam, znajte da se čitav film vrti oko toga kako oni negdje idu i idu i idu...pa čisto da vam napomenem da stalno negdje idu i idu i idu...
Nije đubre, čisto zbog produkcije a i glume, posebno Roberta Duvalla. Oke, nije ni popcorn movie, ali vala brate udušili su s tim kako oni stalno nekud idu i idu i idu...Kapiram da je knjiga koju je pisao Cormac McCarthy, po kojoj je rađen film - neosporno kvalitetna inače ne bi dobila Pulicerovu nagradu, ali je film pretjerano jednodimenzionalan. Spada u filmove koje ne morate da pauzirate kad vam zazvoni telefon ili kad vam se piški. Jednostavno, u kom god dijelu filma da se uključite - oni samo idu i idu i idu...
THE CHILDREN (2008)
Britanski horor. Ima nešto perverzno u njemu. Nije to samo što u ovom filmu djeca ubijaju umjesto da su, kao skoro uvijek, žrtve. Filmovi sa djecom koja ubijaju su po pravilu odlični..Children of the corn, Vilage of the damned, Omen...ali, ne. Nešto drugo je perverzno. To su čarapice i mini suknja od Hannah Tointon, mmmm. Tačno zamišljam kako sam profesor, a ona dolazi kod mene na dopunsku nastavu. Sama, nema nikog u učionici. Bezobrazno liže lizalicu, dok mi prilazi. Bezobrazno se ponaša i kao da moli da je prebacim preo koljena i izlupam po guzi. Samo što te "batine" ne bi baš bile očinske. I onda, kad zavrršim s lupanjem nestačne djevojčice, dok joj se guza još uvijek rumeni od otisaka mojih dlanova, krenem rukom da...
Ehm, ovaj, gdje sam stao? E, da. Na stranu moje fantazije. Film je vrijedan gledanja. Priča je solidna, a Tom Shankland dominira iza kamere. Ima super scena koje te zaista trznu i uplaše. Djeca glume odlično.
Ali, što je Hannah dobra, uuuuuu....
Nisam čitao ovu priču Phillipa K. Dicka, ali sumnjam da je bas toliko loša kako njena ekranizovana verzija djeluje. Mislim, ovaj film bi bio skroz oke da je snimljen prije četvrt vijeka, pa da ga otkrijemo sad, u nekom kemp raspoloženju, sa određenom istorijskom distancom, ili makar sa solidnom zalihom neprskanog domaćeg skanka. Ovako, snimljeno 2009, ovaj film je toliko teško niskobudžetno đubre da mi se čini kao pokušaj reditelja početnika da sa minimalnim troškovima dočara Karpenterovu atmosferu iz svoje vizure.
Reći da je ovaj film loš, bilo bi uvreda za sve loše filmove. Ipak zbog ovog pokušaja da film bude "karpenterovski", makar taj pokušaj bio skroz neuspjeo(ko što Brega kaže, bolje da liči na nešto nego da ne liči ni na šta), dajem ocjenu
Novosadski sastav Atheist rap saopštio je da će svirati uz sastave "KUD Idijoti" i Exploited na turneji povodom aktuelnog albuma "Priče matorih pokvarenjaka", koja će ih na leto dovesti i do Blekpula u Engleskoj.
Foto: Beta
"KUD Idijoti" će 30 godina postojanja, pored ostalih gradova bivše Jugoslavije, obeležiti i koncertom 25. maja u Novom Sadu u klubu "Trema", a Atheist rap su saopštili da će im biti "velika čast i zadovoljstvo" da gostuju bendu iz Pule.
Takođe su naveli i da im je "pravo zadovoljstvo" što će svirati pre legendarnog britanskog pank benda Exploited 27. maja u okviru festivala "Opatijske barufe".
"Kruna prvog dela koncertne sezone biće nastup na festivalu 'Rebellion' u Blekpulu (koji se održava od 4. do 7. avgusta). Ovogodišnje izdanje festivala proteći ce u obeležavanju 35 godina pank pokreta, a Atheist rap je za sada jedini potvrđeni bend sa eks-Ju prostora", naglasili su Novosađani.
Kako je najavljeno, na turneji grupe Atheist rap potvrđeni su koncerti 11. marta u Zagrebu u "KSET-u", 12. marta u Klubu kulture Križevci, 19. marta na "Zemun festu", 25. marta u splitskom "Kvazimodu" i 26. marta u kninskom klubu "A3".
Atheist rap potom sviraju dve večeri u Nišu, 1. i 2. aprila u klubu Feedback, 3. aprila u paraćinskoj "Eks Fontani" i 25. juna na Colapis festu u mestu Kamanje kod Karlovca. b92.net
Evo ovde se nalazi nekih dvadesetak pjesama od Hora " Mostarke kiše", otrgnuzto od zaborava. Za svu finu raju koja nema ovu muziku, izvolite skinuti.
Napomena, za one nevične skidanju s interneta - pjesme se nalaze u jednom takozvanom " .rar " fajlu. Kad ga skinete, onda desnim klikom miša pritisnete "extract here" kako bi se pjesme "raspakovale"
Wilderness (2006)
Welcome to the jungle, we've got fun and games. Welcome to the jungle, it's a wilderness.
Dobar UK horor. Mamojeban u svakom smislu. Survival scenario možda viđen hiljadu puta, ali ono što budi jezu u kostima je to što nema nikakvih nadrealnih stvari. Ovde je u pitanju samo osveta. I to kakva. Krvoliptajuća. Mali spoiler - jedna od prvih scena u kojoj se pojavljuju kerovi je toliko fantastična da spada pod must see za svakog ko voli horore. Ponavljam - najstrašnije od svega je što je priča realna bez vukodlaka vampira i zombija. Jeben je zaključak svega ovoga - dok uživamo gledajući horore, tješeći se da je to sve "samo film", nakon filmova poput ovoga, skontamo da nikakva filmska mašta i bajkovite kreature ne mogu nanijeti zlo nama kao što mi to, kao ljudska vrsta, možemo sami sebi. Bolest.
Počinje sjajno. Prva rečenica filma je o Moebiusu. Nažalost, to je jedini, a faktički slučajni svijetli trenutak filma. Sve ostalo je već hiljadu miliona milijardi puta viđeno u sličnim filmovima. Već od dvadesete minute filma sam uzeo telefon u ruke i zvao drugaricu, s kojom sam pričao do kraja filma, tako da baš i ne mogu dati vjerodostojnu recenziju, ali to je dovoljan pokazatelj da me film nijednom nije natjerao da prekinem vezu.
S druge strane, ne sjećam se mnogo ni šta sam s drugaricom pričao, a filma se sjećam kroz maglu i to samo određenih djelića. Znači, nije baš katastrofalan. A tu je i ta rečenica o Moebiusu...
Vala, na imdb piše "The hypnotic thriller" i mislim da nisu pogriješili,. barem što se ovog hipnotičkog dijela tiče. Imam utisak da je nekom subverzivnom metodom, unutar scena filma ubačen podsvjesni hipnotički mehanizam koji ti sve vrijem u glavi ponavlja "ti spavaš...ti spavaš...tvoji kapci su teški..."
Ruku na srce, ima malo neonoir elemenata, što me držalo budnim do kraja, ali je generalno film bezveze. nije baš očajan pa da psujete sudbu kletu na šta ste potrošili sat i po života, ali ništa nećete propustiti u životu, ako ga ne pogledate...
Kad bi film bio muzika, onda bi State Island bio jedan odlično odsvirani nepretenciozni jazz. Sve u ovom filmu liježe kao beba na nošu - i priča i gluma i režija. Jedino što se možda palamuderima ne bi svidio zbog "nedovoljnog umjetničkog senzibiliteta", ali je poznato da palamuderi vole samo one, običnom svijetu, nejasne filmove gdje se ama baš ništa ne dešava.
Ovo je odličan film. Odličan kao soft jazz. Tri priče koje se spajaju u jednu na možda očekivan način, ali ipak, mislim da režiseru i nije bila namjera da ga zakukulji i zamumulji...jer onda bi ga upravo gledali samo oni palamuderi. Ovako je taman za nas. Preporučujem.
Kako god, volim soft jazz iako mi to nije najomiljenija vrsta muzike. mislim da je 8 / 10 sasvim pristojna ocjena ...
Across the Hall (2009) Znam da bi htio da saznaš, jer te kopka. Ono, uradio bi i ti to, onoj maloj komšijinoj..kakvu guzu ima mamicu joj njenu!!!
E sad, tebe zanima da li je ovaj film otprilike otkrio na koju žvaku ćeš to odraditi, da svi budu sretni i zadovolj(E)ni. Ništa se ti ne boj, samo čitaj dalje...
E pa govno ti što ću ti ja otkriti!!!! Nisam ja taster! Mogu ti samo reći da film ima dobar šmek (uz npr hercegovački špek). Malo je noar, ima tvistova mada je poslednji tvist više manje predvidiv.U svakom slučaju nećeš ga baš upisivati o leksikon djevojke svog komšije (da, da - one iste maloljetnice, uhhhh kakva je!) pod rubriku "omiljeni film" ...to nipošto!!! A ako pogledaš film, koji je vrijedan gledanja, skontaćeš i zašto. Jer ako to napišeš, pročitaće i ona i tvoj komšija, pa će skapirati tvoje podsvjesne sugestije pa vam se može desiti slična situacija kao u filmu gdje ćete svi manje ili više najebati, a posebno zbog toga što...
He he jesi li se ponadao? Ma neću ti otkriti priču. Pogledaj sam. Vrijedi, vjeruj mi, iako ti u principu ne donosi ništa novo..
The New Daughter (2009) Kakav može biti horor gdje glumi onaj vječni tjelohranitelj Kevin Kostner, koji mi je za glumu ekvivalent Brajanu Adamsu u muzici...svi znaju za njega a k***cu ne vrijedi? Šansa da bude dobar u startu su jednake šansi da Zvezda bude bolja od Partizana u basketu. Ako baš baš budete morali da gledate ovo đubre od filma, pod prijetnjom pištoljem, preporučujem vam da sebi skratite muke i da svog tiranina natjerate da vam puca u čelo. Jednostavno sve je bolje od gledanja ovoga. Eventualno ukoliko vam zaprijete da će sačmaru napuniti solju i pucati vam direktno u čmar, pa da umirete polako, onda pristanite da ga pogledate...ALI - samo u tom slučaju. Sreća vaša pa sam ga ja pogledao umjesto vas...
The Escapist (2008) Jeste li gledali Prison Break? Jeste? Odlično, jer ovde nema ni P od Prison break! Bjekstvo iz zatvora, koje u sebi neizostavno nosi asocijaciju na "Bekstvo iz Šošenka", ali i jednu finu dozu "Donnie Darko" eskapizma. Naslov filma ima dvostruku ulogu - opisuje i bjegunca iz zatvora kao i eskapizam u onoj metaforičkoj formi. Bastard Šošenka i Donnie Darka ovde funkcioniše na savršen način, ko mlijeko i plazma. A zvukovi zatvora...uuuuu!!!! Nikad zatvor nije savršenije audiovizuelno "opisan", i recimo da kad vam to kažem ja, da to donosi dovoljnu dozu autentičnosti. U frci sam sad, jer me prsti svrbe da vam opišem neke stvari, ali neću da kvarim ugođaj filma. Jednostavno, ne smije se propustiti!!!
ocjena
9.5 / 10
Ne samo da ga moreš, nego ga moraš gledati, međede jedan!! Da, da...ti koji čitaš ovo.
E sad mi se konačno riješila ona misterija kako se žene osjećaju kad imaju dobar sex ali muškarac svrši a one ostanu nezadovoljene do kraja!
Film ima jako dobru ideju i, mada scenario ima rupa, odličan je za pogledati….DO….ponavljam DO 7 minuta pred kraj kad ga unište holivudskim hendiiiikepom...ovaaaaj...hepiendom! Fuj! Majke mi, da sam gay, rekao bih da se osjećam nekako nedojebano posle ovog filma, da izvinete.
Moj prijedlog vama je - da pogledate film do sedam minuta pred kraj i onda naglo ustanete i ubjedite sebe da imate proljev i da morate hitno u wc, a kad se vratite u sobu, da ga “greškom” izbrišete sa hard diska i nikad da ga ne skinete. Tako ćete barem žuvijeti u iluziji da ste gledali dobar film.
Ocjena je 7/ 10 do pred kraj i 0/10 za kraj.
što se gledanja tiče, ako je neko tako zaludan, more ga odgledat.
Aaaaah već viđeno milijardu puta. Što se tiče “djece ubica” ipak su stari OMEN dijelovi neprejebivi, a od novijih i ORPHAN može da prođe. Ovaj film nekako nema taj osjećaj jeze, mada moram da priznam da ima par baš mamojebačkih scena….no, glavni kiks filma je – kakvu je lošu travu pušio scenarista (ili reditelj) kad mu je palo na pamet da je ova njanjava RENE ZELVEGER dobra za glavni ženski lik u horor filmu????? Pa čovječe, prije mogu zamisliti Branka kockicu kao masovnog ubicu i vođu satanskog rituala nego ovu glupaču Iz romantičnih komedija aaaaaaaaaarghhhhhhhhh!!!!
Ipak, film se može pogledati. Ocjena je 5 / 10 trejler:
DEATHWATCH (2002) - PREJEBENO (pa Britanci su to, moja ti...)!!!!!
Ovo je definitivno jedan od najboljih „malih“ filmova koje sam ikad gledao!!! Nije blockbuster, ovo je low budget movie. Štaviše, nepravedno okarakterisan kao horor. Horor je onoliko koliko sam ja Semir Tuce!!! Hoću reći, znam i ja šta je volej a šta je ofsajd i igram fudbal ponekad, ali nisam Semir iz svemira...što će reći -film nije horor. Film ima horor elemenata, ako bismo ih tako mogli nazvati, mada se ni s tim ne bih skroz složio. Ovaj film je više neki mix religijske priče (samim tim i fantazije) ispričane na metaforički način; i drame. Pretpostavljam mda vam se većini utroba okreće pri samoj pomisli na rat, a ovde je dešavanje u jednom rovu u prvom svjetskom ratu. Ukoliko bilo šta više kažem, otkriću vam poentu filma. Mogu samo reći da je ovo priča zasnovana na vječnoj borbi dobra i zla. Borba između mjesta u raju i paklu se odvije..gdje? naravno, u ćistilištu. Ovo je metaforični purgatory movie. Fascinantan britanski film. Od sveg srca preporučujem.
Ocjena 9/ 10 (bila bi 10/10 ali ako baš gledamo dlaku u jajetu, ponegdje je gluma malo više teatralna nego što to scene zahtjevaju).
LOSERS - Mozak na pašu... Totalno infantilan jeftino-stripovski film!!! Apsolutno predvidljiv, sa scenariom punim klišea i non-stop akcijom. Mačo glumci, sexy cica, osveta, pare i jurnjava, crno bijeli prikaz good guys and bad guys...svaki mogući kliše je tu. Jeftino i već viđeno. Ocjena filma 6 / 10 Zašto tolika ocjena? Pa zato što postoje oni lazy days, kad mi apsolutno "idu na polni organ" svi oni tzv teški filmovi s porukom i poentom, sva ta postmoderna i štatijaznamjoššta. Svi ti silni Kjubrici, Džarmuši, Tarkovski...ma ćao zdravo! Ovo je izuzetan film za ubijanje popodneva. A budući da sam ja jedan veliki foler, koji tajno sluša Hari Mata Hari i oduševljava se karakternim glumcima poput Arnolda Šraf'cenegera, valjda je jasno da volim ove..kako ono bješe...infantilne, jeftino-stripovske, apsolutno predvidljive filmove sa sa scenariom punim klišea i non-stop akcijom. A ni sexy cica nije za bacit' !
SALT- Anđa ima pišuuuu... "Bornov identitet" na ženski način. Samo, gluplji. Mnogo gluplji. Može se skontat' odmah i prije gledanja, da film baš neće, hmmm..ostaviti upečatljiv trag u našim sladostrasnim dušama željnim kulturnog uzdizanja. Ali, ako nije bilo uzdiZanja, moglo je makar biti uzdiSanja, majku mu! Ovde ni toga nema. Umjesto jebozovne žene Breda Pita i njenih vitkih nogu, ja sam stekao utisak da gledam Madonin koncert, sa sve presvlačenjima i promjenama imidža. Tako imamo Anđu kao dugokosu pin up plavušu. Pa crnokosu vamp Anđu. Imamo i kratko ošišanu sajber pank heroinu, pogađate - opet Anđu. No to nije kraj. Imamo i Anđu prerušenu u muško! Anđa ima pišuuuu, Anđa ima pišuuuu!!!! Oh, da ne zaboravim - imamo Anđu Spajder(vu)mena, koja skače sa sprata na sprat iznad lifta, pošto je valjda fizički nemoguće (to i Anđa zna) sa šestog sprata doskočiti na lift u prizemlju, bez smrtnih rana, mila nam Anđa skače kroz prostor lifta i to bez Spajdermenove mreže, hvatajući se za neke gelendere aproksimativne debljine od 3 milimetra, dovoljne samo palcem od noge da se osloni...ali to njoj ne smeta, naravno. Uh, bilo bi nepravedno spomenuti, i Anđu Hudinija, pošto se, budući da je zarobljena - oslobađa jednostavnim skokom u hladno jezero iz helikoptera (da, iz helikoptera) sa lisicama na rukama. Naravno u trenutku kad izronjava, već se oslobodila lisica. Ne znam...budući da sam nešto načuo o njenom sledećem filmu koji planira da snimi, plašim se da će biti još gori od ovog, ako je to ikako moguće. Nikad se nije mogla ubrojiti u neke, nazovimo to zahtijevne uloge...ali majku mu makar smo se nogu a vala i sisa nagledali. Ovaj film toplo...ne, ne..vruće ne preporučujem jer joj ni noge nećete vidjeti kako treba. Ipak, dajem ocjenu 3/ 10, koju će svaki njen film po difoltu dobiti, barem zbog bludnih usta, da se diplomatski izrazim.
SERBIAN SCARS - Toilet movie. Bolji od Probavite... Nipošto nemojte propustiti ovaj film!!!!! Preporučujem gledanje na laptopu, jer ga u tom slučaju možete nositi do kupatila a.k.a. ćenife, a to je posebno bitno jer ovaj film ima snažno laksativno dejstvo na vaš organizam. Tolika količina gluposti i proseravanja učiniće čudo za vašu stolicu ukoliko imate problema sa istom. Ovaj film je toliko kretenski da sam za trenutak pomislio da je Saša Popović nakon enormnog uspjeha sa Grand zvezdama, odlučio da se okuša i u vodama filmske produkcije. Dijalozi i sama radnja kao da su izašli iz pera domaćih kvazi-tekstopisaca narodne muzike. Da li su Sergeja Trifunovića ucjenili tajnim dogovorom prema kojem će pokazati njegove golišave fotke iz vremena puberteta, to ne znam, ali ne vidim drugi razlog da pristane da glumi u ovom filmu. Michael Madsen je velika faca čak i kad scenario smrdi po gomili govana, kao ovaj put, pa samo zbog njega, ovaj film dobija jednu zvijezdicu. OCJENA 1 / 10 ako si baš toliki mazohista pa ti se gleda vakoj nešto, fino se brale ubi.