PROGRAMI / PROGRAM ZA BOSNU I HERCEGOVINU / NA VRATIMA EVROPE
Titov bunker u Konjicu na kulturnoj mapi svijeta
Titov bunker u Konjicu, foto: Mirsada Ćosić
20.03.2011
Podzemni grad – atomsko skloniše kod Konjica, koji je izgradila bivša bivša JNA, mogao bi postati mjesto ucrtano u sve kulturne mape svijeta.
Titov bunker u Konjicu danas čeka da posluži sasvim drugačijoj svrsi nego što je ona bila prije četrdesetak godina. Naime, u ovom će se skloništu, smještenom četiri kilometra od Konjica, 27. maja održati međunarodno Bijenale savremene umjetnosti D-O ARK Underground.
Ovaj događaj već je proglašen kulturnim događajem Evrope za 2011. godinu i okupće preko četrdeset likovnih umjetnika iz cijelog svijeta.
Titovo atomsko sklonište jedno je od najzanimljivijih mjesta u BiH. Njegova gradnja počela je u martu 1953. u blizini fabrike Igman. Riječ je o tri vikendice – kamuflažne zgrade - iz kojih se tunelima ulazi u zaštićeni objekat izgrađen u unutrašnjosti brda, u podnožju planine Zlatar.
Taj je objekat trebao predstavljati sigurno sklonište štabu vrhovne komande JNA u slučaju kriznih situacija i potencijalnog nuklearnog napada.
Radovi na njemu trajali su punih 26 godina i izvođeni su u najstrožoj tajnosti.
Titov bunker u Konjicu, foto: Mirsada Ćosić1979. godine, kada je sklonište završeno, jedan od radnika koji je dobio posao u njemu bio je Konjičanin Hadžo Norić. Sjeća se kako o skloništu nije smio govoriti ni svojoj porodici, a mnoge je zanimalo šta se to u Konjicu zapravo gradi.
„Potpisali smo nekakav papir koji je bio državna tajna. Ni moji najbliži prijatelji, ni rodbina, nisu nisu mogli znati, nisam smio pričati gdje radim i šta radim. Samim potpisom te državne tajne nisam smio ni konzumirati alkohol. Baš je bila državna tajna. Ni rahmetli žena me nije pitala. Ni djeca. Niko živ. Niti sam smio reći kome šta. Stalno mi je u podsvijesti bilo da mi je to posao, egzistencija. Možda bi i sankcije neke bile. Šta ja znam šta bi bilo da je to došlo u javnost“, prisjeća se Norić.
Greške nije smjelo biti. Izgradnja Titovog bunkera je u to vrijeme bila treća po redu najskuplja državna investicija. Izgrađen je na dubini od 280 metara, mogao je primiti 350 ljudi i izdržati nuklearni udar snage do 25 kilotona. Za postojanje objekta šira javnost je saznala tek devedesetih godina.
Šifre ko može ući, a ko ne
Međunarodno Bijenale koje će se biti održano u skloništu ima za cilj da ga pretvori u Muzej savremene umjetnosti. Umjetnici iz cijelog svijeta trebalo bi da ožive ovaj mrtvi objekat, kaže jedan od selektora Bijenala, istoričar umjetnosti iz Crne Gore Petar Ćuković.
„Da na neki način ima bolju svrhu nego onu koja joj je prvobitno bila namijenjena. Ono što mogu da kažem, znajući konkretne radove i umjetnike s kojima smo mi sarađivali i koje smo odabrali da učestvuju na ovoj izložbi, ne sumnjam da će njihovi odgovori biti izuzetno duhoviti i da će imati umjetničku vrijednost sami po sebi, ali da će na izvjestan način i referirati na kontekst u kojem se taj objekat nalazi, a i na kontekst koji sada taj objekat nudi – kao jedno izolovano mjesto itd. Dakle, u tom smislu smo govorili da će se ono oživjeti“, kazao je Đuković.
Titov bunker u Konjicu, foto: Mirsada Ćosić
„Ovo je jednostavno prilika da se u tom objektu, koji je sam po sebi fantastičan, sigurno izaziva veliku radoznalost kod svih koji čuju za njega, desi jedno takvo bijenale koje bi sigurno promijenilo dosta stvari“,ocjenjuje direktor Bijenala Edin Hozić.
Direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, Borka Pavićević, kaže da je jedna od osnovnih ideja Bijenala da igra umjetnost u prostoru i kontekstu. To nije novost u Evropi, dodaje ona.
„Već imate jedan dugi proces u Evropi, kojim se bivši vojni objekti dekontaminiraju kulturom, odnosno pretvaraju u mesta kulturne proizvodnje. Mi smo to uzeli upravo da ne bi bili, da kažem, u tom trendu koji ima jasnu poruku da se nešto demilitarizuje, mi smo uzeli taj bunker kao stvar, kao jedan objekt, kao produkt, takođe perioda hladnog rata“, rekla je Pavićević.
Hadžo Norić kaže da mu je tih davnih sedamdesetih godina prošlog vijeka ideja da će atomsko sklonište kraj Konjica biti stjecište umjetnika iz cijelog svijeta bila nepojmljiva.
„To je bilo nemoguće. Recimo, dolazila bi naredba da ja nisam dao generalu ući u objekat. Dođe šifrovano odozgo ko može ući, ko ne može. Drago mi je što je to otvoreno, da vide ljudi da je to u centru grada, a da je sačuvano, da je ostalo, da je ipak Konjic prepoznatljiv po njemu“, kaže Norić.
Bijenale u Titovom skloništu sastojaće se od predavanja, izložbi, okruglih stolova, performansa i biti mjesto susreta mnoštva stranih i domaćih umjetnika, kustosa, teoretičara umjetnosti, a u samu organizaciju su uključene brojne institucije i udruženja iz BiH i regiona.
Titov bunker u Konjicu danas čeka da posluži sasvim drugačijoj svrsi nego što je ona bila prije četrdesetak godina. Naime, u ovom će se skloništu, smještenom četiri kilometra od Konjica, 27. maja održati međunarodno Bijenale savremene umjetnosti D-O ARK Underground.
Ovaj događaj već je proglašen kulturnim događajem Evrope za 2011. godinu i okupće preko četrdeset likovnih umjetnika iz cijelog svijeta.
Titovo atomsko sklonište jedno je od najzanimljivijih mjesta u BiH. Njegova gradnja počela je u martu 1953. u blizini fabrike Igman. Riječ je o tri vikendice – kamuflažne zgrade - iz kojih se tunelima ulazi u zaštićeni objekat izgrađen u unutrašnjosti brda, u podnožju planine Zlatar.
Taj je objekat trebao predstavljati sigurno sklonište štabu vrhovne komande JNA u slučaju kriznih situacija i potencijalnog nuklearnog napada.
Radovi na njemu trajali su punih 26 godina i izvođeni su u najstrožoj tajnosti.
„Potpisali smo nekakav papir koji je bio državna tajna. Ni moji najbliži prijatelji, ni rodbina, nisu nisu mogli znati, nisam smio pričati gdje radim i šta radim. Samim potpisom te državne tajne nisam smio ni konzumirati alkohol. Baš je bila državna tajna. Ni rahmetli žena me nije pitala. Ni djeca. Niko živ. Niti sam smio reći kome šta. Stalno mi je u podsvijesti bilo da mi je to posao, egzistencija. Možda bi i sankcije neke bile. Šta ja znam šta bi bilo da je to došlo u javnost“, prisjeća se Norić.
Greške nije smjelo biti. Izgradnja Titovog bunkera je u to vrijeme bila treća po redu najskuplja državna investicija. Izgrađen je na dubini od 280 metara, mogao je primiti 350 ljudi i izdržati nuklearni udar snage do 25 kilotona. Za postojanje objekta šira javnost je saznala tek devedesetih godina.
Šifre ko može ući, a ko ne
Međunarodno Bijenale koje će se biti održano u skloništu ima za cilj da ga pretvori u Muzej savremene umjetnosti. Umjetnici iz cijelog svijeta trebalo bi da ožive ovaj mrtvi objekat, kaže jedan od selektora Bijenala, istoričar umjetnosti iz Crne Gore Petar Ćuković.
„Da na neki način ima bolju svrhu nego onu koja joj je prvobitno bila namijenjena. Ono što mogu da kažem, znajući konkretne radove i umjetnike s kojima smo mi sarađivali i koje smo odabrali da učestvuju na ovoj izložbi, ne sumnjam da će njihovi odgovori biti izuzetno duhoviti i da će imati umjetničku vrijednost sami po sebi, ali da će na izvjestan način i referirati na kontekst u kojem se taj objekat nalazi, a i na kontekst koji sada taj objekat nudi – kao jedno izolovano mjesto itd. Dakle, u tom smislu smo govorili da će se ono oživjeti“, kazao je Đuković.
„Ovo je jednostavno prilika da se u tom objektu, koji je sam po sebi fantastičan, sigurno izaziva veliku radoznalost kod svih koji čuju za njega, desi jedno takvo bijenale koje bi sigurno promijenilo dosta stvari“,ocjenjuje direktor Bijenala Edin Hozić.
Direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, Borka Pavićević, kaže da je jedna od osnovnih ideja Bijenala da igra umjetnost u prostoru i kontekstu. To nije novost u Evropi, dodaje ona.
„Već imate jedan dugi proces u Evropi, kojim se bivši vojni objekti dekontaminiraju kulturom, odnosno pretvaraju u mesta kulturne proizvodnje. Mi smo to uzeli upravo da ne bi bili, da kažem, u tom trendu koji ima jasnu poruku da se nešto demilitarizuje, mi smo uzeli taj bunker kao stvar, kao jedan objekt, kao produkt, takođe perioda hladnog rata“, rekla je Pavićević.
Hadžo Norić kaže da mu je tih davnih sedamdesetih godina prošlog vijeka ideja da će atomsko sklonište kraj Konjica biti stjecište umjetnika iz cijelog svijeta bila nepojmljiva.
„To je bilo nemoguće. Recimo, dolazila bi naredba da ja nisam dao generalu ući u objekat. Dođe šifrovano odozgo ko može ući, ko ne može. Drago mi je što je to otvoreno, da vide ljudi da je to u centru grada, a da je sačuvano, da je ostalo, da je ipak Konjic prepoznatljiv po njemu“, kaže Norić.
Bijenale u Titovom skloništu sastojaće se od predavanja, izložbi, okruglih stolova, performansa i biti mjesto susreta mnoštva stranih i domaćih umjetnika, kustosa, teoretičara umjetnosti, a u samu organizaciju su uključene brojne institucije i udruženja iz BiH i regiona.
Pošteđena neće biti ni naša zemlja, iako je hiljade kilometara udaljena od mjesta nesreće.
'Muškarci u zapadnim zemljama, posebno oni s niskom razinom obrazovanja, suočit će se s teškim putem u 21. stoljeću. U prosjeku, muškarcima može biti teža prilagodba ulozi u domaćinstvu nego ženama prilagodba radnoj ulozi', napisali su autori uvodnika u martovskom broju časopisa British Journal of Psychiatry.
Постови
