VILO MOSTARSKA (pjesma...demo)

moja vila si bila

bila i ostala

a sad siris svoja krila 

daleko od mostara 

kod nas sve je normala,

sve stvar je navike

cekamo tebe k'o vazda

da doneses nam poklone 

svrati nam nekad vilo mostarska 

prospi nam srecu iznad krovova 

kad me pitas sto te volim

rijecima ti ne odgovorim

samo te pogledam

i vec to sve znas

nikad nigdje takve boje

osim u neretve moje

u tvojim ocima

je neretva zaspala

nocas sam tebe sanjao

kao i proslu noc

uz molitvu sam zaspao,

nadajuc' se da ces doc'

al' k'o da nema te nigdje?

gdje li si zaspala?

k'o da nas naljutila si se

i pobjegla od mostara

svrati nam nekad vilo mostarska 

prospi nam srecu iznad krovova 

kad me pitas sto te volim

rijecima ti ne odgovorim

samo te pogledam

i vec to sve znas

nikad nigdje takve boje

osim u neretve moje

u tvojim ocima

je neretva zaspala

28. 1. 2011. | posted in kokorlića youtube kanal (naše pjesme), tozzina poezija: poTOeZZijA | [ More ]

Crveni dres -preslušaj

crveni dres sa petokrakom

i mog je tate tata za njega navijao...

otkad sam se rodio, ja samo za te znam

i gledam stare fotke, na njima crveni šal

to mi je tata stavio davno, još kad sam se rodio

čim sam progovorio, pjesmu sam pjevao:

pjev'o sam: crveni dres sa petokrakom...

prolazile godine su, jedna za drugom

za ruku me na svaku tekmu stari vodio

to je moja prva ljubav, nezaborav moj

crvena je boja krvi, crven Velež moj

pjev'o sam: crveni dres sa petokrakom...

al' godine su dosle teške, nisam vjerov'o

sta se izdešavalo sa mojim Veležom

gazili su njega redom, htjeli da ga unište

al' crvena se boja umiriti ne može

pa pjevamo: crveni dres sa petokrakom...

nekad bilo sad se priča, nekad slavan bio si

a sad si izbjeglica, tu na nekoj poljani

ma sve i da od tebe dignu ruke svi, baš svi

uvijek širom svijeta s ponosom ću pjevati

pjevaću: crveni dres sa petokrakom...

još se sjećam tuce, vuke, toze i tarambe

za duška, kulju, maru znam kroz priče moga tate

on se sjeća, blaža, vahe, al' ne mujić muhameda

ali o mujiću je njemu prič'o moj deda

pjev'o mu : crveni dres sa petokrakom...

pa oženio se, rekoh ženi: ako bude sin

odmah kupićemo njemu dres naš crveni

ali ako bude kćerka, dušo ništa ne brini

šal joj stavi, na tribine ćemo je odmah odvesti

pjevaće: crveni dres sa petokrakom...

i jednog dana kad na drugi svijet pođem ja

znam, poslednji pozdrav daće mi familija

nek mi žena dres obuče, prije nego legnem tad

i pokopajte me sa pjesmom na usnama

pjevajte: crveni dres sa petokrakom

i mog je tate tata za njega navijao

i kad nosiš crveni dres najdraži

znaj da zvaćemo te uvijek "ponos mostarski"

26. 1. 2011. | posted in kokorlića youtube kanal (naše pjesme), tozzina poezija: poTOeZZijA | [ More ]

Sretan ti month anniversary ženice moja....

jednog dana, slavićemo onoliko mjeseci koliko sad slavimo dana...a jednog dana slavićemo i broj godina provedenih skupa koji će biti veći nego broj naših dosadašnjih dana u braku. do tad, kokorlićko moja, hvala ti na ovom linku i prelijepim zajedničkim slikama koje idu uz ovu muziku

a ja sam tebi spremio ovu svoju pjesmicu...

Tako mi moga

Staroga mosta

Prestati neću nikada

Da volim svoj grad

tebe i Mostar,

Tebe i klub. To obećavam

Volim te Monija

Boga mi moga

Volim te Veleža mi mog

Volim što to znaš

Da samo tvoja

Ruka u mojoj mi daje spokoj

Pred svima priznam

Što kaže pjesma

Da tebe volim srcem svim

Sveto mi trojstvo

Ovoga svijeta

To su Mostar, moj Velež i ti....

| posted in kokorlića youtube kanal (naše pjesme), radović i radovićka naprdivaju, tozzina poezija: poTOeZZijA | [ More ]

Rođeni moj...

Otac mi Mostar, majka mi Neretva

Otkad rođen sam, samo za te znam

Otkad rođen sam, za te navijam

Otkad rođen sam, s “Rođenima” sam

I sve mi psuj, ali mi ne diraj grb

Jer taj grb, to je naša svetinja

Jedan od dva simbola mostarska:

Stari most i  petokraka…

I kad nisam na tribini, hoću da znaš

Da negdje u daljini za te navijam!!!

Nek se pjesma naša ori,

Stadion neka gori

Mi možda nikad nećemo bit’ šampioni

Ali znaj – dok god postojiš

Iza tebe uvijek stojim

Za sve se navija, samo se Velež voli

Brato moj

Rođeni moj…

24. 1. 2011. | posted in tozzina poezija: poTOeZZijA | [ More ]

O, da li znaš da ti si ponos mog Mostara...

Ove

K'o i svake druge noći

san na oči će mi doći

sanjaću tebe ja

I može

može sve to jednom proći

Al' moja ljubav neće moći

za tebe nikada

O, da li znaš da

ti si ponos moga grada

za tebe živim ja

i navijam!

O, da li znaš da

ti si ponos mog Mostara

samo za tebe mi

srce kuca...

22. 1. 2011. | posted in tozzina poezija: poTOeZZijA | [ More ]

crveni dres sa petokrakom..i mog je tate tata za njega navijao...

crveni dres sa petokrakom

i mog je tate tata za njega navijao...

otkad sam se rodio, ja samo za te znam
i gledam stare fotke, na njima crveni šal
to mi je tata stavio davno, još kad sam se rodio
čim sam progovorio, pjesmu sam pjevao:

pjev'o sam: crveni dres sa petokrakom
i mog je tate tata za njega navijao

prolazile godine su, jedna za drugom
za ruku me na svaku tekmu stari vodio
to je moja prva ljubav, nezaborav moj
crvena je boja krvi, crven Velež moj

pjev'o sam: crveni dres sa petokrakom
i mog je tate tata za njega navijao

al' godine su dosle teške, nisam vjerov'o
sta se izdešavalo sa mojim Veležom
gazili su njega redom, htjeli da ga unište
al' crvena se boja umiriti ne može

pa pjevamo: crveni dres sa petokrakom
i mog je tate tata za njega navijao

nekad bilo sad se priča, nekad slavan bio si
a sad si izbjeglica, tu na nekoj poljani
ma sve i da od tebe dignu ruke svi, baš svi
uvijek širom svijeta s ponosom ću pjevati

pjevaću: crveni dres sa petokrakom
i mog je tate tata za njega navijao

još se sjećam tuce, vuke, toze i tarambe
za duška, kulju, maru znam kroz priče moga tate
on se sjeća, blaža, vahe, al' ne mujić muhameda
ali o mujiću je njemu prič'o moj deda

pjev'o mu : crveni dres sa petokrakom
i mog je tate tata za njega navijao

pa oženio se, rekoh ženi: ako bude sin
odmah kupićemo njemu dres naš crveni
ali ako bude kćerka, dušo ništa ne brini
šal joj stavi, na tribine ćemo je odmah odvesti

pjevaće: crveni dres sa petokrakom
i mog je tate tata za njega navijao

i jednog dana kad na drugi svijet pođem ja
znam, poslednji pozdrav daće mi familija
nek mi žena dres obuče, prije nego legnem tad
i pokopajte me sa pjesmom na usnama

pjevajte: crveni dres sa petokrakom
i mog je tate tata za njega navijao
i kad nosiš crveni dres najdraži
znaj da zvaćemo te uvijek "ponos mostarski"

20. 1. 2011. | posted in tozzina poezija: poTOeZZijA | [ More ]

trideset pet (pronaći svoj mir...)

nisam igrač, priznam, tozza postao je trener
stara škola  pa me zovi 'pepe gvardiola', tebre
35! i dalje rokam i iz gušta pišem pjesme
35- dovoljno torma da prospem mudrost kroz refren

moja Monija je otjerala "boju mahagonija"
nestala  fobija pa  mogu reć' - ko novi sam
a ovisan- samo od muzike. ljubavi što me okružuje
od starog se razdužujem  al ni malo ne tugujem

jer život šalje me na čudne puteve, pa često ne znam
kad se penjem ka vrhu a kad padam u bezdan
svako ima svoje tajne, stihove što liječe rane
a moje najljepše tajne sa njom su postale stvarne

a porodica moja mala, moja nojeva barka
cesto me čuvala kad hod'o sam po putu punom stakla
hvala mama i tata. čak i ako nisi s nama
znam da odnekud gledaš na mene i na brata

jer svakog dana sve je bolje, ljubav me grije
i sve je lakše, brate, kada uz nekoga gnijezdo sviješ
nekad sam bio mali ptić a sad sam kondor
letim visoko, prsten sam bacio u mordor!!!


refren:
smireno stanje duha!
i od snage pucam!
još mi se svakog jutra
redovno dize kurac.
i šta ćeš više, buraz?
životna je svrha
pronaći svoj mir
a ne - popet' se do tuđeg vrha.

predugo pravio sam kompromise sam sa sobom
predugo nezrelo "inat" pogrešno zvao 'ponos'
kad mi je ponos dobio po nosu, tad sam skont'o
mnogi nisu dostojni da sa mnom dijele prostor

nekad borio se s takvima, al počeo da kapiram:
nihilistični anarhista, sve više prati Gandija
pa ostavljam im sve,  povučem se iz borbe
najviše ih jede: kad svađu žele  - okrenem se, odem.

o-o ! nikom više ništa ne dokazujem
moje staze pratim, shvati, više ne zastajkujem
pogled naprijed! a u mislima ponavljam stari citat
vrijeme je da "bolje vrijeme" meni postane predikat!!!

bolje ikad nego nikad, koraci od sedam milja
žedan života gdje se osmijeh sa lica ne skida
nekad ne mogu da dišem ovde, strašan bol u grudima
srbija ubija. mene zamalo je ubila!

što vi meni želite ja ne želim vama!
nek' vam je svima krava živa i zdrava
nismo iz iste priče.stranac sam za vas
i neka tako ostane, od sada makar...

refren:

smireno stanje duha!

i od snage pucam!

jos mi se svakog jutra

redovno dize kurac.

i šta ceš više, buraz? 

životna je svrha

pronaci svoj mir

a ne - popet' se do tudjeg vrha

12. 1. 2011. | posted in tozzina poezija: poTOeZZijA | [ More ]